U ovoj usporedbi komparirali smo sve vozače koji su najmanje dva puta osvajali naslov svjetskog prvaka u Formuli 1, među kojima se nalaze legende ovog sporta Graham Hill, Jim Clark, Juan Manuel Fangio, Alain Prost, neizostavni Ayrton Senna, Nikki Lauda i tako dalje, sve do današnjih rivala Sebastiana Vettela, Fernanda Alonsa i Michaela Schumachera koji jedini još voze, a dva puta su osvajali naslov.
Usporedili smo napredak u poretku u odnosu plasmana u kvalifikacijama na plasman u utrci. Brojili smo samo one utrke koje je pojedini vozač završio, a bodovali smo svaki pad u poretku u odnosu na startno mjesto sa jednim bodom kao i probijanje u poretku. Znači, ako je vozač startao kao četvrti a završio kao drugi to mu daje plus dva boda, a ako je obrnuto onda mu to daje minus dva boda.
Broj bodova smo podijelili sa brojem utrka koje je vozač završio u toj sezoni i dobili indeks za svakog vozača, odnosno podatak koliko vozač u prosjeku napreduje ili nazaduje u poretku po utrci. Također smo napravili istu analizu za prvu i drugu sezonu kada je vozač osvojio prva dva naslova te zbirni podatak za obje godine. I evo što smo dobili...
Poredak vozača, u sezoni osvajanja PRVOG naslova prvaka, prema napretku u utrkama u odnosu na kvalifikacije, od najlošijeg:
1. Sebastian Vettel (2010.) -1,63
2. Niki Lauda (1975.) -1,15
3. Ayrton Senna (1988.) -1,14
4. Graham Hill (1962.) -0,67
5. Mika Häkkinen (1998.) -0,23
6. Jack Brabham (1959.) -0,13
7. Juan Manuel Fangio (1951.) 0
8. Nelson Piquet (1981.) 0
9. Jim Clark (1963.) 0
10. Alberto Ascari (1952.) 0,17
11. Michael Schumacher (1994.) 0,3
12. Emerson Fittipaldi (1972.) 0,44
13. Jackie Stewart (1969.) 0,9
14. Fernando Alonso (2005.) 1,47
15. Alain Prost (1985.) 2,17
Poredak vozača, u sezoni osvajanja DRUGOG naslova prvaka, prema napretku u utrkama u odnosu na kvalifikacije, od najlošijeg:
1.Niki Lauda (1977.) -3,25
2. Alberto Ascari (1953.) -1,14
3. Jim Clark (1965.) -1,14
4. Ayrton Senna (1990.) -1,08
5. Jackie Stewart (1971.) -0,9
6. Sebastian Vettel (2011.) -0,25
7. Juan Manuel Fangio (1954.) -0,13
8. Jack Brabham (1960.) 0,13
9. Graham Hill (1968.) 0,63
10. Mika Häkkinen (1999.) 0,67
11. Nelson Piquet (1983.) 0,91
12. Fernando Alonso (2006.) 1,24
13. Michael Schumacher (1995.) 1,5
14. Alain Prost (1986.) 1,62
15. Emerson Fittipaldi (1974.) 2,75
Poredak vozača, u dvije sezone osvajanja naslova prvaka (redom kako su osvojeni), prema napretku u utrkama u odnosu na kvalifikacije, od najlošijeg:
1. Niki Lauda -4,40
2. Ayrton Senna -2,22
3. Sebastian Vettel -1,88
4. Jim Clark -1,14
5. Alberto Ascari -0,97
6. Juan Manuel Fangio -0,13
7. Graham Hill -0,04
8. Jack Brabham 0
9. Jackie Stewart 0
10. Mika Häkkinen 0,44
11. Nelson Piquet 0,91
12. Michael Schumacher 1,8
13. Fernando Alonso 2,71
14. Emerson Fittipaldi 3,19
15. Alain Prost 3,79
Postotak utrka gdje je vozač pobjedio a nije bio prvi na kvalifikacijama. Ovdje se vidi "borbenost" vozača za probijanje kroz poredak ili pak superiornost bolida, jer vozači koji su mnogo startali sa prve startne pozicije nisu ovdje mogli sakupiti visoki postotak:
1. Ayrton Senna 6,00%
2. Sebastian Vettel 8,00%
3. Niki Lauda13,00%
4. Fernando Alonso 14,00%
5. Mika Häkkinen 16,00%
6. Emerson Fittipaldi 16,00%
7. Nelson Piquet 16,50%
8. Alberto Ascari 17,50%
9. Jack Brabham 19,00%
10. Jim Clark 21,00%
11. Alain Prost 22,00%
12. Jackie Stewart 29,50%
13. Graham Hill 30,50%
14. Juan Manuel Fangio 34,00%
15. Michael Schumacher 38,00%
