Sezona 1982. u F1 bila je obilježena s više tragičnih događaja i trebala je ostati upisana kao posljednja sezona u kojoj su poginula čak 2 aktivna vozača. I dok smo se svi naslušali o Gillesu Villeneuveu i njegovim majstorijama, drugo ime je praktički ostalo nepoznato svima. Naime, riječ je o Riccardu Palettiju koji je život skončao nakon starta utrke u Montrealu na stazi Gilles Villeneuve, svega mjesec dana nakon pogibije Gillesa. Do sudara je došlo nakon što se Didieru Pironiju ugasio bolid i ostao je stajati na startu. I dok su ostali manje-više uspješno izbjegli Pironija, Paletti nije bio te sreće te se s preko 180 km/h zabio u stojeći bolid.
Iako bi mogao puno pričati o događajima te sezone, prava tema ovdje je druga velika nesreća koja se dogodila 12 godina kasnije. Te 1994. F1 je polako utonula u kolotečinu visokih sigurnosnih standarda i počelo se vjerovati da se vozačima teško može dogoditi nešto po život opasno. Na žalost, svijet oktanskog cirkusa je u San Marinu doživio bolno prizemljenje. Na istoj stazi, u razmaku od svega 1 dan, život su tragično skončala dva vozača. Bila je to prva pogibija u F1 bolidu od 1986. kad je na testiranjima na Paul Ricardsu poginuo Elio de Angelis, prva od 1982. na utrci i nadamo se posljednja ikad dvostruka pogibija vozača u jednoj sezoni.

Vikend je od samog početka počeo loše. Već u petak je Rubens Barrichello doživio tešku nesreću te je prevezen u bolnicu, a kompletan kolaps započeo je u subotnjim kvalifikacijama. Roland Ratzenberger izgubio je kontrolu prilikom prolaska kroz curva Villeneuve i doživio teške ozljede te kasnije preminuo. Do nesreće je došlo nakon što mu se pri 300 km/h raspalo prednje krilo i više nije mogao skrenuti kroz zavoj. Prema riječima Sida Watkinsa, Ayrton Senna  je bio jedan od najpotresenijih vozača tim događajem. Watkins je čak pokušao odgovoriti Sennu od nastupa na utrci, ali mu je ovaj odgovorio: „Sid, postoje stvari nad kojima nemamo kontrolu. Ne mogu odustati, moram nastaviti.“
Ayrton se kvalificirao na prvu startnu poziciju, ispred tada mladog Nijemca, Michaela Schumachera u Benettonu.

Sama utrka je isto bila obilježena kaosom. Prvo se na startu ugasio bolid J.J. Lehta u koga se potom zabio Pedro Lamy i izazvao izlazak SC-a. Ubrzo nakon nastavka utrke dolazi do nove nesreće. U zavoju Tamburello Senni puca spona volana i zabija se u zid pri 210 km/h. Fatalna nesreća izaziva prekid utrke koja kasnije biva restartana. Pobjednik je bio Michael Schumacher ispred Nicole Larinija i Mike Hakkinena. Bilo je to jedino postolje za Larinija u karijeri, ali nakon utrke nikome nije bilo do slavlja. Prvo pogibija Ratzenbergera, a potom još i Ayrtona Senne.

Pogibija Senne zabilježena je kao najveća pogibija u povijesti F1 i motosporta općenito. Obilježila je novo preispitivanje sigurnosnih propisa i poveće promjene u dizajnu bolida i staza u narednim godinama. Ponekad, na žalost, velike promjene i napredak potaknu tek teške i/ili tragične nesreće i događaji. Tek tada ljudi shvate da je opasnost u automobilizmu uvijek prisutna i da nikada ne smijemo prestati tragati za daljnjim sigurnosnim poboljšanjima.

In memoriam svim poginulim vozačima u F1.