Slalom je većini poznat kao skijaška disciplina, a isti princip vrijedi i za auto-moto sport: vozač u što kraćem vremenu mora proći slalom vrata postavljena na cesti. Idealni početni automobil za slalom disciplinu je lagan i ima kratki međuosni razmak. Bitne su odlične gume i dobar ovjes. Naravno, poželjni su kratki prijenosni omjer, direktni volan i šper diferencijal. I kao u svakom hobiju i sportu, nebo je granica (tehnološki i financijski) dok god se poštuje pravilnik za tehničke karakteristike vozila. No, dovoljno je imati interesa i automobil i ovakav sport ne mora biti financijska rupa bez dna. 

Kako pripremiti auto
Za druženje, zabavu i naravno, vožnju na disciplinama koje dozvoljavaju sudjelovanje nelicenciranim vozilima i vozačima, priprema automobila slična je kao i za svakodnevno korištenje. 


Automobilu neće škoditi redovni pregled ili servis. Kritične točke su sustav hlađenja, integritet ovjesa, razina ulja u motoru, stanje kočnica i gume. 

Tlak u gumama je jedna od dvije stvari koje možete brzo i praktički bez troškova isprobavati i namještati namjenski za slalom. No, ne treba izlaziti izvan granica tolerancije koje propisuju proizvođači. Važno je znati i da se vožnjom i trenjem zrak (ili česta alternativa, dušik) u gumama zagrijava pa tlak raste.

Druga je težina automobila, pa za slalom ne treba natankati puni rezervoar goriva, niti voziti punu kabinu ili gepek stvari (što nije preporučljivo niti iz sigurnosnih razloga, pogotovo u kabini – masa pomnožena s akceleracijom znači da i mobitel odložen npr. na stražnju policu može ozlijediti čovjeka pri naglom kočenju). Ovisno o pravilniku, automobil se može dodatno olakšati npr. vađenjem stražnjih sjedala; standardnim putničkim automobilima to neće narušiti težište. 

Završni korak je pranje auta – ne radi aerodinamkie, nego jer je lakše lijepiti startne brojeve koji obično idu na vozačka i suvozačka vrata! 

Za one koji kane voziti na drugom setu kotača, preporuča se moment ključ za pravilno zatezanje vijaka kotača i bakrena mast koja dolazi između željezne glavčine i aluminijskog naplatka (i nikada na navoj ili vijak, a treba izbjegavati i kontakt s gumom) jer tako štiti od kemijske reakcije (galvanizacijske korozije) nekih aluminijskih slitina i željeza pa se kotač ne zapeče na glavčinu. 

I na koncu, treba ponijeti stvari kao za izlet – dodatna majica, voda, sendvič… makar se na slalomu vozi ukupno tek nekoliko minuta, utrke su obično cjelodnevni događaji i zapravo su izleti koliko i sport/hobi.

Kako voziti
Česti izraz vezan uz trkaće piste je šikana. Šikana je naziv za oštri S zavoj, zbog oblika ceste ili zbog postavljenih prepreka. To je značenje dobila u engleskom sredinom prošlog stoljeća, a izvorno je francuska riječ i znači varka ili prijevara (moguće iz srednjeniskonjemačkog schikken – srediti, u smislu namjestiti ili spletkariti). Šikana je zeznuti zavoj koji traži velike promjene smjera kretanja vozila na malom prostoru i služi usporavanju utrke, obično radi ograničavanja krajnjih postignutih brzina iz sigurnosnih razloga. Tako su npr. na cesti po kojoj se vozi 24 h Le Mansa godine 1990. postavljene dvije šikane na ravnici kod sela Mulsanne. Na utrci kasnih 1980ih jedan je Peugeot na toj bivšoj ravnici od 6 km postigao izmjerenih 407 km/h, ali bilo je i izlijetanja pri brzinama iznad 300 km/h.

Kako spretno prolaziti šikane? Najčešći neprijatelj agilnosti automobila u slalom situaciji je podupravljanje. Generalna smjernica za obični putnički automobil je postaviti tlak prednjih guma na višu vrijednost od stražnjih kako bi stražnje lakše proklizale; tako se auto vozi uz manje zakretanja volana i više rotacije repa, tj. koristimo tranziciju težine na kočenju kako bi auto postavili u povoljniji kut ili putanju kroz zavoj.

No, treba računati i da neki stražnji ovjesi (uglavnom neki multilink tipa) imaju geometriju koja omogućuje zakretanje stražnjih kotača pri određenom opterećenju pa nije povoljno jače gubiti prianjanje stražnjih kotača, a k tome, prejako klizanje košta i vremena.

U slalomu vozač mora uzimati takve putanje da se iskoriste ravnice između vratiju za ubrzavanje. Skretanje započinje prije samih slalom vrata, a dobro je popuštati kočenje paralelno sa zakretanjem volana za prva vrata.

I na koncu, vozač ne smije pojačati gas prerano kako se stražnji kraj automobila ne bi opteretio i time otežala rotacija auta, tj. istovremeno prednji kraj rasteretio i time olakšalo podupravljanje.

Zapravo, korištenje tranzicije težine korisno je i za svakodnevnu vožnju pri normalnim brzinama, pogotovo u uvjetima kada je cesta skliska, a Mazda je čak novije modele programirala tako da se pri jačem zakretanju volana u zavoju motoru elektronički oduzme malo gasa (GVC sustav), upravo da se dio težine prebaci na prednje kotače i olakša rotacija auta.




Source link