DRIFTERSKI INTERVJU: TONČI LAURA (SUDAC CDC-A) U suradnji s Croatian Drift Challenge-om donosit ćemo vam intervjue s vozačima koje ćete ove sezone moći gledati na već spomenutom prvenstvu. CDC: Bio si vozač drifta kad je scena tek bila u začecima, a trenutno si u funkciji suca na Croatian Drift Challenge eventima. Za početak nas interesira da li ti nedostaje pozicija za upravljačem, priprema vozila za natjecanje, škripanje guma, druženje s vozačima, adrenalin i sve ostalo što dolazi s ulogom vozača? Tonči: Kao i svaka ovisnost, Drift i vožnja zauvijek ostanu u primozgu, jer količina dopamina koji se oslobađa je ogromna, a mozak to voli. Svaki put kada dođem na natjecanje kao sudac ili gledatelj nije mi lako samo biti pasivan i da, jako mi se vozi, ono, baš jako. Drift je definitivno strast. CDC: Kako je uopće krenula tvoja drift karijera i koji auto si vozio? Tonči: Od trenutka kada sam sa bespuća interneta preko servisa koji su danas daleka prošlost (čitaj Binaries news grupe, E-mule, Kazaa i sl.) pogledao video kako S14 i RX7 FD u savršenom tandemu driftaju na Ebisu stazi. Točno se sjećam toga kao da je bilo jučer. Od tada do drifta u vlastitom drift spec. BMW E30 je prošlo 5 godina. Meni je tada bilo jako važno vidjeti da ima ljudi koji su stvarno složili auto i voze, odnosno da je to realno moguće kod nas. Volja je dalje napravila svoje. CDC: Od vlastitih rezultata da li bi neki izdvojio, da ti je ostao u posebnom i dragom sjećanju? Tonči: Najdraži rezultat mi je bio kada sam se na Racelandu prvi put kvalificirao u top 16. Nisam počeo voziti s namjerom da mi natjecanja budu primarna stvar. To je došlo samo po sebi i uvijek sam više volio casual drift day-eve koje smo organizirali. Natjecanja su druga dimenzija, ali samo kroz njih sport i scena evoluiraju i razvijaju se. CDC: Najdraži twin kojeg s imao? s kim i gdje? Tonči: Uvijek mi je bilo najdraže voziti sa svojim kumom Gjurom i Marinom, s dva drift kirurga. CDC: Najdraža staza na kojoj si vozio? Tonči: Ovo je teško pitanje, ali reći ću da mi je jako draga “staza” koju smo složili na Grobničkom aerodromu u sklopu 402 SR drift demo showa 2009. To mi je bilo prvi put da je ulazna brzina bila konkretna. Evo sada nakon punih 6 godina radimo CDC na istom mjestu. CDC: Možeš li nam ukratko opisati evoluciju drifta u Hrvata? Tonči: sve je počelo gledanjem klipova (filmova) s interneta, i prešlo kao virus na entuzijaste i ilegalni drift na parkiralištima te beskrajna sreća kada padne snijeg, posebno po zapadnoj strani Sljemena. Nakon toga, Josip Žagar Zax radi nešto konkretno s Go Drift projektom, u koji se priključuje ekipa i širimo priču na jedan novi nivo. Lansiramo udrugu i web i forum Drift.hr i nakon toga prvo natjecanje Croatian Drift Challenge. Između svega ovoga što sam spomenuo stoji puno rada, znoja, sreće, tuge, smijeha i nešto eura koji su pobjegli iz novčanika. 2 CDC: Smatraš li da se drift u Hrvatskoj ide u dobrom smjeru? Tonči: S obzirom na ekonomsko stanje u Hrvatskoj i općenito nezahvalno stanje u autosportu ide relativno ok, ali nikako ne smijemo misliti da ne može i ne mora bolje. Važno je da ljudi vide da se driftati može i da se drifta. Glavni problem je nedostatak adekvatnog prostora i staza za trening.Siguran sam da bi tada i više ljudi krenulo u cijelu priču jer svi pitaju kako naučiti driftati, a doći na predkvalifikacije nespreman nitko ne želi.Druga stvar je vrijeme kada smo mi počinjali s 200KS u autu teškim 1100kg, tada je to bilo u redu. Danas su se granice poprilično pomaknule što se snage tiče i ljudi misle da bez 400KS nema drifta.E pa ima ga, ali nema mjesta na podiju. Dakle na CDC-u kontretno, možeš voziti i uživati i s 200KS ali ne možeš računati s ozbiljnijim plasmanom.Da zaključim, trening mjesto ili staza gdje bi početnici mogli napraviti svoje prve korake je u ovome trenutku nužna i to jako. Željno očekujemo da se takva opcija otvori i da zainteresirane osobe, a i trenutni vozači mogu razvijati svoje umijeće vožnje. Natjecati se može otići i u Mađarsku, natjecanja nisu toliki problem kada kreneš dok su financije sasvim druga priča. CDC: Što bi želio iz perspektive suca da se poboljša na natjecanjima?  (npr. što bi tebi olakšalo suđenje). Tonči:Najvažnije je da se ustanove jasni kriteriji i da vozači kada dođu na CDC znaju kako se sudi, što se traži i kako voziti za puno bodova. Važno je da suđenje bude transparentno. Naš spiker Emilio već dosta dobro hvata priču, a poraditi ćemo više na tome da prenese publici informacije koje se tiču vožnje, grešaka ili dobrih momenata. Da bi suđenje bilo na najvišoj razini potrebno bi bilo imati opremu i ljude za snimanje i mogućnost naknadnog pregledavanja video materijala. U nekim situacijama bi stvarno bilo nužno pogledati snimku, ali realno to su jako rijetke situacije. CDC: Broj automobila iz svake utrke u utrku raste, da li se razmatra razdvajanje vozača po nekim kriterijima (Amateur, Semi pro, Pro) poput sistema kakvog imaju neka druga natjecanja (King of Europe, Irish drift challenge i slični)? Tonči: Smatram da u ovome trenutku za takvo nešto u Hrvatskoj nema potrebe. CDC: Telemetrija – da ili ne? Tonči: Po mome mišljenju telemetrija je nepotrebna. Koristio bi eventualno podatak o ulaznoj brzini i njen prosjek po segmentima staze, kao parametar radi usporedbe. Kut i putanja se jako dobro vide s naše pozicije, a u tandemima ne znam što telemetrija može pomoći. CDC: Trenutno se u svijetu dosta razgovara o temama poput kuta naspram brzine, što je iz tvoje perspektive bitnije (kut, brzina ili kombinacija)? Tonči: Kut je drift, preciznost je demonstracija vještine, a brzina je potrebna. Zbroj kuta, preciznosti, brzine izvođenja tranzicije i brzine kretanja vozila je stil. Ako netko vozi od kutom od npr. 50° po savršenoj liniji, naravno da je bolje ako pri tome juri 100km/h nego 70km/h. Ali voziti kutom od 30° po savršenoj liniji 100km/h ili  kutom 50° voziti 80km/h (jer brže ne možeš usljed kuta) po meni nema dileme. CDC: Možeš li izdvojiti neki twin drift koji si sudio, a da Vam vozači nikako nisu dali mogućnost presude? (npr. velik broj ponavljanja, nitko ne radi kardinalnu pogrešku da bi bila jednostavna odluka). Tonči: Ne mogu izdvojiti konkretnu vožnju, ali jedno ime se najčešće pojavljuje kada su ponavljanja u pitanju, a to je Marko Brkljačić. On je definitivno “Captain One more time”.  Problem s ponavljanjem je taj da treba jako dobro odvagnuti koliko su greške obojice vozača velike, odnosno u boljem slučaju male. Jer grešaka u 99.9% ima, ma kolike one bile. CDC: Stariji vozači vs. noviji vozači – imaš li pokoji savjet za stare lisce, te koje bi prijedloge dao novim vozačima? Tonči: Sa starijima je problem da se uljuljaju u stečeni stil i mehaniku vožnje. Rutinerstvo je smrt za vožnju. Treba uvijek pomicati granice i kombinirati različite tehnike i ići na maximum. Mladi su uglavnom rastegnuti između želje i mogućnosti, ali mi je jako drago kada neki “mladi” vozač bljesne i odvozi izvrsno. CDC:  Za kraj, da li imaš neku poruku za gledatelje drift natjecanja? Tonči: Drift nije kazalište. Slobodno urlajte sudija lopove! i navijajte za svoje favorite. Evo u Dalmaciji su lani  dečki zapalili baklje na kraju i bilo je baš fora. 1 Tekst: Croatian Drift Challenge Slike: Krešimir Lovrić Photography