KOLUMNA: Kazne i druge gluposti

Kolikogod pričali o poboljšanju stanja u F1 i kolikogod nam se činili da u zadnje vrijeme stvari idu na bolje (iako je riječ o puževim koracima), mora doći do rasprave o smanjenju broja dopuštenih pogonskih jedinica u 2018. s 4 na 3. Koliko to ima smisla kad od uvođenja današnjeg seta pravila i kazni u 2014. samo prvih nekoliko utrka u sezoni uspije proći da netko ne dobije kaznu od 10, 20, 35… dodatnih mjesta na startu i ne bude osuđen na start sa začelja.

Više puta ove sezone vidjeli smo, a na žalost i vidjet ćemo u narednim utrkama, potpuno drugačiji startni poredak od onog koji bi bio kad pogledamo rezultate kvalifikacija. Najdrastičniji primjer tog cirkusa je bila VN Italije kada je gotovo pola grida imalo nekakvu kaznu. Meksiko nije bio nikakva iznimka. Kakav je onda uopće smisao kvalifikacija? Zašto jednostavno ne koristimo obrnuti grid s obzirom na npr. rezultate na prethodnoj utrci? Možemo li zamisliti tek kako će cijeli cirkus s kaznama izgledati sljedeću sezonu kada svaki vozač bude imao na raspolaganju svega 3 pogonske jedinice? I još jedno važno pitanje: Kako možemo očekivati da će proizvođači motora nadogradnje moći donositi na svaku ili svaku drugu utrku kad će već 4. nadogradnja značiti kaznu? Koliki je negativan utjecaj takvih kazni na borbu za naslov prvaka?

Možemo tako u nedogled postavljati pitanja, ali što će to nama kao revnim pratiteljima pomoći? Mi ne donosimo pravila niti imamo pravo na odlučivanje o njima. Međutim, F1 bi se morala zapitati kakvu poruku šalje publici i potruditi se dostaviti proizvod koji publika želi gledati jer će u suprotnom ostati bez te publike.

Pogledajmo npr. ovogodišnju MotoGP utrku u Japanu. Na njoj je bilo svega, od vrhunske borbe za pobjedu do proboja iz sredine poretka i odustajanja zbog grešaka. A sve to se odvijalo u kišnim uvjetima na poprilično mokroj stazi i nikome to nije smetalo. Vozači su se majstorski trudili da pokažu svoj talent i da izvuku maksimum iz takvih uvjeta. S druge strane imamo F1 gdje čim se staza malo navlaži odmah izlazi sigurnosni auto na stazu, a ako padne malo više kiše imamo prekid utrke iz sigurnosnih razloga. Zanimljivo je kako vozači u MotoGP-u mogu voziti po kiši na dva kotača pri brzinama od 250 km/h, a da vozači u F1 na 4 kotača smješteni u kokpit to nikako ne mogu. Čim padne imalo kiše odmah slušamo o Pirelliju i lošim gumama ili se Romain Grosjean žali kako se ne osjeća ugodno i sigurno za vožnju ili kako ne može pogoditi zonu kočenja…

Realno, ako Pirelli ne može/ne zna napraviti kvalitetnu kišnu gumu neka se ostave posla i prepuste to onome tko to zna. Zašto Bridgestone, Michelin i Goodyear nisu imali takvih problema? S druge strane ako Grosjean ne može/ne želi/ne osjeća se sposobnim voziti F1 bolid (kojeg je zasigurno puno lakše voziti nego bolide iz 80-tih i 90-tih) neka lijepo napusti F1 i neka oslobodi mjesto vozaču koji neće imati takvih problema. Nisam siguran je li više smiješno ili žalosno čuti vozača kako se žali na sve i svašta i želi odustati u zadnjem krugu utrke. Čak je i pitwallu Hassa dosadilo njegovo neprestano gunđanje.

Idemo dalje. Poput MotoGP-a i Formula E je ispred F1 što se tiče same napetosti i zanimljivosti utrka. Međutim, kao sport je još daleko od popularnosti koju uživa F1, a možda je nikad ni neće dostići. Osnovna zamjerka toj kategoriji je zvuk, odnosno nedostatak istog jer je riječ o potpuno električnim bolidima. Iako i sama Formula 1 pati od manjka zvuka. Kako bi se to riješilo razmišlja se o uvođenju zvučnika, a na slobodnim treninzima za VN SAD-a Force Indija je testirala mikrofon. Mikrofon?! Mislio sam da je F1 ozbiljan sport…

Kad u cijelu priču uvedemo DRS, ERS, visoki aerodinamički potisak, upitan izgled i atraktivnost bolida i ostalo dolazimo da u modernoj F1 danas ima jako puno stvari koje onemogućavaju čisto utrkivanje i mogućnost da publika može u potpunosti uživati u najprestižnijem oktanskom cirkusu na svijetu.

Još da dodam i nekonzistentnost i zakašnjelost u kažnjavanju vozača tijekom utrke te glup sistem kažnjavanja gdje se svaki manji prekršaj i izlaz sa staze na asfaltnu „livadu“ kažnjava s po 5 sekundi dodatnog vremena. Gdje su vremena kada su se kažnjavali samo ozbiljni incidenti i to s prolaskom kroz box ili stop and go od 10 sekundi? Zašto svaka izletna zona mora biti asfaltirana kada je očito da će vozači to zlouporabiti? Vratite travnate zone i šljunak kao prije desetak godina i više neće biti problema s poštivanjem „track limita“.

Nedavno su došle propozicije kako bi trebao izgledati novi koncept motora nakon 2020. Iako cijela priča zvuči dobro, već su je javili Mercedes i Renault kako to nije potrebno a Ferrari se prijeti da će napustiti F1 ako novi motori ne budu odgovarali njima… Sretno Liberty Mediji da uspiju nešto postići i da to barem zadrži trenutan broj gledatelja jer, u suprotnom ili ako promjene dođu prekasno ljudi će početi pratiti neki ozbiljniji sport.