Matanić u susjedstvu

Autor: Goran Dijaković

Da F1 strojevi i dalje tutnje i voze se po dnevnom boravku obitelji Grimaldi nitko više ne proglašava nelogičnošću jer bi naš sport bio mnogo siromašniji da nema Grand Prix de Monaco. Dok utrke polako cure prema istoku i više nema Brands Hatcha, Imole, Zoldera, Watkins Glena, Indya, Zandvoorta, Estorila, Anderstorpa, Hockenheima, Nuerburgringa (a Monza je u opasnosti..)..  Monte Carlo za sve njih odrađuje dug prema prošlosti..

I možda će na kraju Formula 1 u Monaku voziti pojedinačnu ocjensko-spretnosnu vožnju oko čunjića, no, uvijek će biti jedan od glavnih događaja prvenstva. Što zbog velike i glamurozne povijesti, što zbog pomenutog otpora istoku i naznake da se ne može baš sve kupiti, iako je pravi skandal da već danas svaki kineski kanton nema svoj Grand Prix. Nema nikakve sumnje da nam treba širina staze u Šangaju, ali želimo i uski sokak kneževine.

Dok se u Budimpešti još da provući na nekoj tribini na sitnu lovu, to u Monte Carlu već odavno nije slučaj (pitajte Nediljka i njegovu ekipu..).. Nešto više od tjedan pred utrku nisu rasprodane još samo četiri tribine. Najveća Tabac tribina (s koje se ništa ne vidi) za nedjelju je 500 eura, dvije tribine oko bazena su po 482 eura, a tratina ispod dvorca (s koje se jako dobro čuju zvukovi) je 78 eura. Ostale tribine su prodane, ali ima još mjesta na raznim terasama koje su od 1300 do 2500 eura za vikend, a može se uživati i u Paddock Clubu za 5,183.18 eura za subotu i nedjelju (po osobi). Da, Monte Carlo već odavno nije namijenjen prosječnom ljubitelju Formule 1 i u njemu bi se i naši turistički lopovi, koji se upravo pripremaju za sezonu, šokirali cijenama.

1

Utrka 2011. bila je jedan od najuzbudljivijih u povijesti zahvaljujući gumama i DRS-u a da je potrajala još koji krug, možda bi doživjeli pretjecanje vodećeg pred sam kraj. Fernando Alonso i Jenson Button su toliko prijetili pobjedniku Vettelu da je to bio jedan od uzbudljivijih Monte Carla ikada, što si želimo i ovoga puta.

69(*). izdanje najpoznatije utrke formule 1 bilo je u znaku nezaboravne borbe, možda u rangu Senninog herojskog otpora Mansellu 1992. ili Senninog sjajnog drugog mjesta iza Prosta kišne 1984.

I 2010. utrka je završila na isti način, pobjedničkim letom Marka Webera i Sebastiana Vettela u Red Bullov plutajući bazen u monegaškoj luci. No, razlika je bila ogromna jer su Alonso i Button, deset krugova prije cilja, jurila aktualnog svjetskog prvaka, sva trojica unutar sekunde, s nadom da će DRS, u startno-ciljnoj ravnini,  obaviti nemoguću misiju – pretjecanje vodećeg u zadnjim krugovima.

No, šest krugova prije kraja, grupa vozača u sredini redoslijeda bila je toliko umorna da su i oni  poželjeli kupanje u velikom bazenu, pa je nakon masovnog sudara u kompleksu bazena (pri čemu je lakše ozlijeđen Vitalij Petrov) pala crvena zastava.

Jenson Button je bio prilično nezadovoljan što toga dana nije večerao s prinčevom obitelji. Pri prvoj promjeni guma je s drugog mjesta pretekao Vettela, a u trenutku prekida imao je najbolje gume jer je jedini od vodećih bio na tri zaustavljanja.

Postavljen je novi grid na kojem su mehaničari smjeli promijeniti gume – i Jensonove i Fernandove nade su potonule.  Prije tri godine utrka se pamti i po glupoj izjavi vozača koji je u dva dana tri puta kažnjen. Lewis Hamilton je izjavio da je to zato što je crnac..hehe..

2

Ayrtonove herojske utrke dale su Monte Carlu ono što nikada nije imao – kralja. Kneževina svoju najromantičniju priču ima u princu Raineru Grimaldiju i prosidbi holivudske princeze Grace Kelly 1961. To je vjerojajatno jedna od najljepših stvarnih bajki koja nije imala lijepi kraj. Princeza Grace koja se, naravno, odrekla filmskog platna nakon nezaboravnih uloga u Točno u podne, Zovi M zbog ubojstva, Uhvati lopova, poginula je u Roveru P6, 1982. s još uvijek neodgovorenim pitanjem: je li auto možda vozila prpošna kćer Stephanie.

Mlađa kćer, uz prelijepu stariju Caroline, šokirala je roditelje i žutu javnost na mjesečnoj bazi, ili ponašanjem ili udajama za konobara, tjelohranitelja ili životom u pravom pravcatom cirkusu. Za razliku od nje, prelijepa Caroline (57) imala je više-manje uzoran život koji je obilježila tragedija u Monte Carlo-stilu. Suprug Stefano Casiraghi poginuo je u utrci brzih glisera, na isti način kao i francuski F1 vozač Didier Pironi (onaj kaj je zvaral Gillesa u Imoli..)..

U Ayrtonu (šest pobjeda) dobili su junaka koji je nedostajao Monte Carlu. Iako su u kneževini pobjeđivali Graham Hill i Michael Schumacher (po pet puta), Alain Prost (četiri), Stirling Moss i Jackie Stewart (po tri), Ayrton je stekao ogromnu popularnost s dvije već spomenute utrke, pa je on i danas ovdje prvo ime. Vozeći za mali Toleman, 1984. trebao je pobijediti po jakom pljusku da direktor utrke Belgijanac Jacky Ickx (kasnije kažnjen od FISA-e sa 6000 dolara jer se nije savjetovao sa sucima) nije prekinuo utrku u 31. krugu. Senna je u tim trenucima bio mnogo  brži od pobjednika Prosta i vjerojatno bi ga preletio kao što je to napravio s Laudom i Rosbergom. James Hunt je tada već bio BBC-jev TV komentator i mrtav-hladan rekao je da nema nikakvog razloga da se utrka prekida. Treba zapampiti i da je sjajni Stefan Beloff stizao Sennu, kao što je Ayrton Prosta..

Osam godina kasnije, Mansellov Williams Renault FW14B bio je toliko premoćan da je to trebala biti šetnja oko Jardin exotique du Monte Carlo, ali ”Our Nigeu” pukla je guma. Morao je u boks po nove, a za to je vrijeme Ayrton preuzeo vodstvo. Kroz posljednja  četiri kruga  Mansell je bio u firungu McLaren Honde i razvila se lavovska borba u kojoj je Senna uspio ostati na prvom mjestu.

3

Ova dva tjedna je “slučajno” i filmski festaval u obližnjem Cannesu (Matanić u nedjelju, 17.5.), pa si možete misliti kakva je to ludnica. Slavila se prije tri godine i pedeseta godišnjica Jamesa Bonda i tu se, uz Seana Connerya i Rogera Moorea (ostali što su ga glumili su u usporedbi s ovom dvojicom Manori.) našli i Bentley Mark IV (Iz Rusije s ljubavlju),  Lotus Espirit S1 (Špijun koji me volio),  Jaguar XKR (Slijedeći dan) i, prije svih, Aston Martin DB5 (Goldfinger) (na slici sa SC) (nije safety car nego Sean Connery).

Kanski  festival je star 69 godina (danas sve nešto sa 69..hehe..) i vjerojatno je uz dodjelu Oscara najjači filmski događaj u svijetu. Tu su svjetlo dana u razdoblju od samo pet godina (1964-1969) ugledale legende kao što su La Dolce vita Federica Fellinija, Les parapluise de Cherbourg Jacquesa Demya, Un homme et un femme Claude Leloucha i Blow up Michelangela Antonionija. Kasnije su tu premijere imali i M.A.S.H., Taxi driver, Apocalypse now,  All that jazz, Missing,  Paris,Texas, The piano, Pulp fiction i mnogi drugi. Tu je drmao i bio šef žirija  Emir Kusturica pobjedivši 1985. s Ocem na službenom putu i 1995. s Undergroundom. (Nemojte da slučajno čujem kako netko miješa politiku s umjetnošću.) (Kusta je genije).