263.000 eura kazna Švicarcu za prebrzu vožnju bila je do sada najviša ikad izrečena kazna za prebrzu vožnju. Sad je ona gotovo i 3x viša. Zbog sličnog prekršaja Željku Kerumu je u nas bilo “odrezano” 3000 kn! Treći na ljestvici je bahati vozač Ferrarija Testarossa koji je platio u Švicarskoj 207.000 eura. U Finskoj je dugo godina stajao svjetski rekord Anssi Vanjokija, šefa Nokije, od 1999. Platio je 116.000 eura, a vozio je samo 25 km/h više od ograničene brzine. U nas je 20.000 kn najviša kazna, 800 eura je u Mađarskoj, u Srbiji i BiH bitno manje

Poznata je kultna izjava Željka Keruma o njegovoj “sportskoj vožnji” kada je ispalio kako je za njega i njegov auto sasvim normalno da vozi 200 km/h, a za nekoga drugog opasno je i kad vozi 70 km/h.

Prebrza vožnja, gdje će vas koštati manje od jedne kave, a gdje će vas “oguliti k’o sansku kozu?

Europljani plaćaju najviše kazne, posebice u Finskoj i Švicarskoj gdje se plaća prema visini prihoda koje ostvarujete. Italija i Austrija imaju najviše fiksne kazne. U Nizozemskoj zbog prebrze vožnje policija i auto oduzima, a u nas jednako se kažnjavaju i tajkuni i socijalni slučajevi. U nas je 20.000 kn najviša kazna, 800 eura je u Mađarskoj, u Srbiji i BiH bitno manje, a u Africi je kazna kao cijena kave.

Ernesto Bertarelli, najbogatiji Švicarac, vozio je lokalnom cestom 88 km/h, a ograničenje je 50 km/h, Željko Kerum, Marinko Zovko i njima slični hrvatski prometni prekršitelji dobrog imovinskog stanja činili su iste i slične nepodopštine. Bogataš iz Vaduza kažnjen je s 263.000 eura, a mogli su mu švicarski policajci i auto oduzeti. Naši dečki za tako što u pravilu su vivali kažnjeni s 3000 kuna. Ako plate u kratkome roku, ili na “licu mjesta”, kazna je upola manja. Za najteže prometne prijestupe u nas bila je zapriječena maksimalna novčana kazna 15.000 kuna, odnedavno je 20.000 kuna.

Švicarski vlasnik farmaceutske kompanije je, prema Forbesu, “težak” 12,7 milijardi eura i tamošnja ga je policija «rebnula» tako da on to i osjeti. Kakav je smisao kažnjavanja ako je ono poput uboda komarca za tako imućne građane, nije samo pitanje prekršajne kaznene politike u Švicarskoj već i u brojnim drugim državama. Dugo je svjetski rekord prema visini kazne držao Anssi Vanjoki, bivši čelnik Nokije. Njega je policija ulovila kada je na Harley Davidsonu u naseljenom mjestu vozio 75 km/h, a dozvoljeno je 50 km/h. Sada već daleke 1999. finski su ga policajci kaznili sa 116.000 eura. Za odmjeravanja kazne, baš kao i u slučaju Bertarellija, vodili su računa ne samo o njegovoj plaći već i o ukupnom imovinskom stanju. Stoga je, prema tamošnjim vlastima, jedina kazna koja ima svrhu i koju tako bogati ljudi mogu osjetiti ona koja je u skladu s njihovim bogatstvom. To bi, prema finskim, švicarskim, nizozemskim, a jednim manjim dijelom i njemačkim, danskim, švedskim… vlastima, trebao biti ispravan model.

Tako ne misli još jedan finski bogataš. Reima Kuisla nedavno je morao platiti u Finskoj 54.000 eura zbog toga što je jurio 24 kilometra na sat iznad ograničenja na lokalnoj cesti. Vlasnik uzgajališta konja i trgovac nekretninama podigao je na noge cijelu tamošnju javnost nazivajući takav sustav kažnjavanja posve nepravednim i destimulirajućim. Išao je čak toliko daleko da je kazao kako Finskoj prijeti komunizam i to onaj najtamniji. Doslovno je poručio kako finska represivna politika nema smisla, jer ubija u pojam temelje kapitalizma. Kazao je kako razmišlja da bankrotira i pretvori se u socijalni slučaj.
– Bit ću na teret države, neću raditi, trošit ću tuđi novac, bit ću socijalni slučaj i jurit ću do mile volje. Za isti prekršaj koji sam sada napravio takvi siromasi plaćaju jedva 25 eura, bila je snažna Kuisleova poruka.

Odista, hrvatski i finski model dvije su krajnosti koje nerijetko znaju izazvati pozor i stoga nije nimalo čudno što sve veći broj zemlja pokušava izgraditi pravičniji model kažnjavnja, koji će istovremeno biti pravedan, efikasan i stimilirajući.

Razlog za tako veliku kaznu švicarskome bogatašu leži u posve drugačijem sustavu računanja kazni. Naime, za svakoga vozača koji dopuštenu brzinu u naseljenome mjestu prekorači 24 km/h kazna iznosi fiksih 560 eura. Za prekoračenje brzine između 25 i 29 km/h u naseljenome mjestu kazna je 20 dnevnih plaća, za 30 do 39 km/h, kao u Bertarellijevu slučaju, ona se penje na 70 dnevnih plaća, a za prekoračenje brzine iznad 40 km/h čak 120 dnevnih plaća.

Sličan sustav obračuna kazni imaju i Finci. Ondje će vam uzeti u obzir mjesečnu plaću, ali i druge okolnosti kao što su broj osoba u kućanstvu, zaposlenost, bračno stanje i slično. Tako će prijestupnik koji ima mjesečnu plaću 2000 eura i jedno dijete dobiti kaznu 26 eura, a tko ima plaću 6000 eura i živi sam dobit će kaznu 95 eura. U obje zemlje kazna ovisi ne samo o plaći prekršitelja, već i o kompletnom njihovu imovinskom stanju. U nas je posve suprotno i jednako se kažnjavaju u prekršajnim, a nerijetko i u kaznenim postupcima, i bogati i siromašni. Da je kojim slučajem Marinko Zovko, pripadnik hrvatske zlatne mladeži i sin tajkuna, ulovljen u svojemu Mercedesu Brabusu s 500 “konja” u Nizozemskoj, dok juri brzinama koje mu je u hrvatskoj dijagnosticirala naša policija, na “licu mjesta” bi ostao bez auta, a priveli bi ga i na hlađenje u tamošnji Remetinec. Marinko i njemu slični dobro znaju kako ih hrvatske kazne baš i neće boljeti. Kako drukčije objasniti njegovo hvalisanje na društvenim mrežama kako je relaciju od Zagreba do Slavonskog Broda prevalio za pola sata. Pa za takav poduhvat treba se voziti prosječnom brzinom 320 km/h. Civiliziranim europskim policijama i takvo javno priznanje bilo bi poziv da ga pravilno sankcioniraju. Ništa drukčije i ništa manje bahato nije postupio ni Željko Kerum.

Zemlje diljem svijeta imaju različite pristupe definiranju kazni za prekoračenje brzine. Negdje je ta kazna fiksna, na drugim se obračunava prema prihodima prekršitelja, kako se bogatije kazne za prekoračenje brzine ne bi doživljavale samo kao manju neugodnost.

Najniže kazne u afričkim državama

Najnižu fiksnu kaznu imaju u Sudanu, gdje je preračunata kazna za prekoračenje brzine tek oko 7 centi. Čak i inače, najniže kazne imaju afričke zemlje: Angola ima kazne od 40 centi, Zimbabve kažnjava nešto manje od 2 eura, a Nigerija izriče kaznu od oko 7 eura za prekoračenje brzine. Slično nisku kaznu imaju u Paragvaju, u Južnoj Americi, gdje vam naplaćuju fiksnu kaznu od 13 centi za prekoračenje brzine, i na Kubi, gdje je kazna oko 2,5 eura, do 3.675 eura za prekoračenje brzine. Nijedna druga južnoamerička država nema kaznu tako velike brzine, u rasponu od 13 eura u Boliviji do 170 eura u Brazilu, 340 eura u Ekvadoru i 750 eura u Surinamu.

Najviše kazne izdane u Europi

Europske zemlje najskuplje su za sve one koji previše pritišću po “plinu”. Najviše su kazne, naravno, izricane u zemljama u kojima je kazna proporcionalna prihodima počinitelja. Stoga ne čudi da je prvih 20 kazni za prebrzu vožnju izrečeno u Europi, a tri najveće kazne izrečene su u Švicarskoj. Najveći ikad kažnjen je 37-godišnji švedski državljanin koji se Mercedesom SLS AMG u kolovozu 2010. vozio autocestom A12 od Berna do Lausanne brzinom od 290 kilometara na sat (čak 170 km/h preko dopuštene) . Na kraju ga je čekala rekordna kazna od nešto više od 630.000 eura. Švicarski državljanin s prosječnom plaćom u Švicarskoj takvu bi prekoračenje brzine platio oko 11.600 eura, što je iznimno visoka kazna s obzirom na to da je prosječna bruto plaća u Švicarskoj 6049 eura. Druga visoka kazna zabilježena je u Švicarskoj u siječnju sljedeće godine, kada je na radaru uhvaćen bahati vozač Ferrarija Testaross. Na dionici na kojoj je ograničenje bilo 80 km/h vozio je 136 km/h, što ga je na kraju, računajući na primanja, koštalo pozamašnih 207.000 eura, 2000 eura u Hrvatskoj i oko 800 eura u Mađarskoj. Nešto bolje shvaćamo prekoračenje brzine u Srbiji, gdje je kazna oko 90 eura. Italija i Austrija su među zemljama s najvećim fiksnim kaznama za prekoračenje brzine, dok su u njihovim redovima samo Island i San Marino.

Kako je u Hrvaskoj i koliko bi platili bogataši po finskom modelu
U Hrvatskoj se često piše i žali kako su prometne kazne prevelike za prosječnoga građanina. No što je s građanima čija su primanja znatno iznad prosjeka? Većini nam je poznata sada već kultna izjava Željka Keruma o njegovoj “sportskoj vožnji” kada je ispalio kako je za njega i njegov auto sasvim normalno da vozi 200 km/h, a za nekoga drugog opasno je i kad vozi 70 km/h. No bi li tako razmišljao kada bi se uveo sustav naplate po uzoru na švicarski ili finski?

U Hrvatskoj fiksne kazne, po novome najviša kazna nije više 15.000, već 20.000 kn

Kazne za brzinu

Što se tiče brzine vožnje u naseljenom mjestu, kažnjava se već i mali prekršaj, 10 km/h iznad dopuštene granice, a kazna je 300 kuna. Ona se penje na čak do 10.000 -20.000 kuna ili kaznu zatvora do 60 dana ako ste vozili više od 50 km/h preko dopuštene brzine. Prema čl. 62 čak 1000 kuna stajat će vas ako ostanete u raskrižju ili na zebri. Prije nekoliko godina kazna za ovaj prekršaj bila je 500 kuna. I vožnja ‘slaloma’ preko dvije trake kažnjava se iznosom od 1000 kuna.

Kazne za neopreznost

Neoprezno uključivanje u promet, nervozno prestrojavanje ili pretjecanje može vas stajati 1000 kuna ako policajac procijeni da ste ugrožavali druge sudionike u prometu. Isto toliko stajat će vas i ako ste se uključili na kolnik sa zemljanog puta, a da prethodno niste očistili blato s kotača. Ista je cijena i poželite li startati kao da ste glavni akter u filmu ‘Brzi i žestoki’. Kretanje koje uzrokuje proklizavanje kotača ili vožnju mopeda ili motocikla na zadnjem kotaču možda izgleda efektno, ali naplaćuje se 1000 kuna.

Prema čl. 88, prije nego napusti vozilo vozač je dužan poduzeti sve mjere kojima se sprječava da vozilo samo krene ili da ga pokrenu neovlaštene osobe (to znači da treba zatvoriti prozore, isključiti motor, zaključati vozilo, uzeti ključeve…). Već se događalo da građani dobiju kazne za malo spuštene prozore ljeti i to u iznosu od 300 kuna. Žuri li vam se, dobro promislite hoćete li preteći kolonu, djece, vojnika, pogrebnu… Pretjecanje bilo kakve organizirane kolone stajat će vas čak 500 kuna.

Kazne za alkohol

Što se tiče vožnje nakon nekoliko čašica, Hrvatska je do prije nekoliko godina kažnjavala takav nemar s najmanje 1000 pa da 3000 kuna. Toliko je koštalo ako vas ulove za volanom s 0,5 do 1 promila alkohola. Sada je ta kazna povećana na 3000 do 5000 kn. Od 5000 do 15.000 kuna može vas stajati vožnja s 1 do 1,5 promila, a sve više od toga kažnjava se s 10.000 do 20.000 kn ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. Najveća kazna namjenjena je i vozačima pod utjecajem droga i lijekova. Važno je znati da za mlade vozače i dalje vrijedi pravilo 0 promila, a sve do 0,5 kažnjava se sa 700 kuna.

Vozač ne smije imati više od 0.5 promila alkohola u krvi, no treba znati da ni na motocikl ili bicikl ni u kojem slučaju ne smijete sjesti, čak ni da vas netko vozi, ako ste pili. 500 kuna kazna je za vozača mopeda, motocikla ili bicikla koji prevozi osobu pod utjecajem droga, lijekova ili ako ‘napuše’ više od 0,5 promila.

Ostale prometne kazne

500 kuna je kazna i za prekršaj vrlo čest na hrvatskim cestama, a to je prevoženje djeteta mlađeg od 12 godina na mopedu ili motociklu. Djeca niža od 150 cm ne smiju se voziti na prednjem sjedalu, u suprutnom ćete platiti 1000 kuna.

U zimskim uvjetima vozači su dužni imati zimsku opremu I prije uključivanja u promet očistiti zaleđena stakla te led s vozila. U protivnom, nemojte se iznenaditi ako vam naplate kaznu u iznosu od 1000 kuna.

Jednako kao i alkohol, umor može izazvati sporije reakcije, slabiju pažnju i dovesti do nesreće. Stoga je, s pravom, i to kažnjivo, ali je isto tako i upitno kako se ovakav prekršaj dokazuje. Čl 198. kaže da vozač koji je u tolikoj mjeri umoran, bolestan ili u takvom psihofizičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti. Kazna je od 1000 do 2000 kuna, a ostaje nejasno koliko bolestan je dovoljno bolestan i kako se to na cesti dokazuje.

Bodovi kao kazne

Vozaču se izriču i dodatne kazne poput kaznenih bodova i oduzimanja vozačke dozvole, ali time se u ovome članku nećemo baviti. Zahvaljujući mogućnosti plaćanja u roku osam dana od pristigle kazne, vozač može proći s upola manjom kaznom. Za mnoge s prosječnim ili ispodprosječnim primanjima (poput autora ovoga teksta) te kazne su dovoljne da sljedeći put dobro razmisle hoće li pokušati ponoviti prekršaj. No što je s građanima koji ne spadaju u tu kategoriju i nije im problem izdvojiti 500 ili 1000 kuna za malo prekoračenje od 20-ak km/h? Takva kazna na njih sigurno nema isti učinak.

Trebaju li bogati plaćati više

U drugim zemljama, poput Švicarske, imaju rješenje za taj problem. Ernesto Bertarelli, najbogatiji Švicarac, čije se bogatstvo procjenjuje na 15 milijardi švicarskih franaka (oko 12,7 milijardi eura), za prebrzu vožnju u kantonu Vaud dobio je kaznu u iznosu vrtoglavih 310.000 franaka, odnosno otprilike 263.000 eura! Vozio je 88 km/h na cesti gdje je ograničenje 50 km/h.

Razlog za tako veliku kaznu leži u drugačijem sustavu računanja kazni. Naime za svakoga vozača koji dopuštenu brzinu u naseljenome mjestu prekorači 24 km/h kazna je fiksih 560 eura. Za prekoračenje brzine između 25 i 29 km/h u naseljenome mjestu kazna je 20 dnevnih plaća, za 30 do 39 km/h, kao u Bertarellijevu slučaju, kazna se penje na 70 dnevnih plaća, a za prekoračenje brzine iznad 40 km/h iznosi čak 120 dnevnih plaća.

Sličan sustav obračuna kazni imaju i Finci. Ondje će vam uzeti u obzir mjesečnu plaću, ali i druge okolnosti kao što su broj osoba u kućanstvu, zaposlenost, bračno stanje i slično. Tako će prijestupnik koji ima mjesečnu plaću 2000 eura i jedno dijete dobiti kaznu 26 eura, a tko ima plaću 6000 eura i živi sam dobit će kaznu 95 eura.

Usporedimo sada Hrvatsku sa spomenutim zemljama. U Hrvatskoj bi uspješan menadžer s mjesečnom plaćom nekoliko desetaka tisuća kuna, koji je vozilom u naseljenom mjestu dopuštenu brzinu prekoračio 25 km/h mogao proći sa samo 1000 kuna kazne (500 kuna ako plati u roku osam radnih dana), a u Finskoj bi dobio kaznu 20-ak tisuća kuna, u Švicarskoj bi ona iznosila 20 dnevnih plaća, odnosno otprilike 82.000 kuna. (izračuni su informativne prirode i temelje se na podacima od 17. siječnja.

Za pripadnike srednjeg ekonomskog sloja ta bi kazna bila kudikamo manja. U Finskoj bi tako prekršitelj s plaćom 1000 eura (cca 7500 kuna) mjesečno i s dvoje djece prošao s kaznom 126 eura (cca 930 kuna), a građanin Švicarske s istom plaćom dobio bi kaznu oko 6300 kuna.

Velika je naravno razlika između ove tri zemlje glede ekonomske situacije, mentaliteta i stanja u društvu. No uzevši u obzir prirodu kažnjavanja u prometu, a to je da se vozače koji rade prekršaj (u ovom slučaju voze prebrzo) kazni tako da taj prekršaj više ne ponove, a ne da se puni državna blagajna i omogućuje prekršiteljima da sljedeći put paze kako da ih ne uhvate. Cilj je da svi koji se krećemo u prometu sigurnije živimo i sudjelujemo u njemu. Za većinu ljudi zakon u Hrvatskoj dobro funkcionira, ali postoji šačica onih za koje sadašnje kazne nisu dovoljne da bi ih se opomenulo, a na svačiju savjest se ne može računati, kao što smo vidjeli iz Kerumova primjera. Hoće li u nas ikada zaživjeti sustav kao u naprednijim europskim zemljama? Zasad se možemo samo nadati, a dotada možemo samo paziti na brzinu i uzimati u obzir druge ljude koji sudjeluju u prometu.

Fotografija: Pixabay


Source link