Nakon VN Mađarske nastalo je podosta rasprava o potezima u Mercedesu i Ferrariju. Realno, jedino što se dogodilo je da su obje momčadi samo nastavile svoje dugogodišnje filozofije – Ferrari s vozačem broj 1 i broj 2, a Mercedes s ravnopravnošću oba vozača.

Međutim, koji rezultati su mogući nakon ovakvog raspleta događaja? Sebastian Vettel je zbog takve politike momčadi direktno u plusu 14 bodova od onog što bi imao da se momčad odlučila za ravnopravnost vozača. Zašto 14? Zato što je Ferrari i u Monacu omogućio Vettelu pobjedu u odnosu na Kimija Raikkonena. S druge strane, Lewis Hamilton je u Mađarskoj izgubio 3 boda koji se u konačnici mogu pokazati vrlo bitnim za borbu za naslov. Dakle, samo u dosadašnjem toku sezone Vettel je na račun statusa vozača broj 1 dobio 17 bodova više od Hamiltona.

Pogledajmo sada malo u prošlost. Nećemo bježati u daleku prošlost, ali u zadnjih 20 godina vidimo raznih primjera vođenja momčadi koji su se pokazali manje ili više uspješnima.

Prvi primjer imamo već 2012. Tada je Fernando Alonso izgubio naslov za svega 3 boda, ali malo je vjerojatno da bi ikada došao do posljednje utrke s realnom šansom za osvajanje naslova da Ferrari nije apsolutno sve usmjerio na njega. Felipe Massa mu se micao gdje god je stigao, pa čak mu je oslobađao i pozicije na startu.
Sljedeći veliki primjer je 2010. Ponovo je u igri bio Ferrari i Fernando Alonso, i ponovo protiv Sebastiana Vettela i Red Bulla. Te godine Alonso je također izgubio naslov, ovog puta za 4 boda. Te godine smo imali kontroverznu zamjenu pozicija između Alonsa i Masse na VN Njemačke, ali da do toga nije došlo ponovo je izuzetno mala vjerojatnost da bi Alonso imao ikakve šanse za borbu za naslov na posljednjoj utrci. S druge strane Red Bull je igrao igru ravnopravnosti te su si Sebastian Vettel i Mark Webber u više navrata uzimali bodove (uključujući i međusobni sudar) i umalo izgubili naslov, unatoč dominantnom bolidu. Međutim, te sezone je i Ferrari jednom zanemario podjelu na prvog i drugog vozača te je Massa u direktnoj borbi s Alonsom osvojio postolje u Australiji. U zadnjoj utrci se to pokazalo ključnim jer je Ferrari izgubio veću mogućnost fleksibilnosti sa strategijom i bili su pod većim pritiskom da ne naprave pogrešnu odluku. Na njihovu žalost, donijeli su pogrešnu odluku i Alonso je izgubio naslov. Osim Ferrarija, i McLaren je imao šansu za naslov s Lewisom Hamiltonom Da si on i Jenson Button tijekom sezone nisu oduzimali bodove, Lewis bi se našao u situaciji da pobjedom u zadnjoj utrci može do naslova, a ovako je završio tek na 4. mjestu.
Možda najznačajniji primjer iscrpljivanja momčadi međusobnim obračunom vozača zbio se 2007. Tada su Fernando Alonso i Lewis Hamilton bili u žestokoj borbi za naslov, ali se iz prikrajka prišuljao Kimi Raikkonen i uzeo titulu za samo jedan bod.

Početak tisućljeća bio je obilježen dominacijom Michaela Schumachera i Ferrarija. Bilo je to vrijeme kada Rubens Barrichello nije mogao primirisati pobjedi nad Michaelom dok ovaj nije osigurao naslov. Istu praksu nastavio je Renault s Giancarlom Fisichellom i Fernandom Alonsom što im je omogućilo svrgavanje Ferrarija i osvajanje 2 vozačka i 2 konstruktorska naslova.

Godine 1999. politikom točno i precizno podijeljenih uloga u Ferrariju, gdje je interes momčadi i osvajanje naslova daleko ispred ijednog pojedinca, umalo je Eddie Irvine postao prvakom. Međutim, Mika Hakkinen je ipak bio razinu iznad Irvinea kojemu ni apsolutna podrška momčadi, nakon teške nesreće Michaela Schumachera, nije pomogla u osvajanju naslova.

Kao što možemo vidjeti politika ravnopravnosti vozača često je zadržavala napetosti u prvenstvima, ali je znala biti i pogubna za momčadi koje su je primjenjivale. Pojedini vozač nije bio u mogućnosti da se jednostavno odvoji od ostalih kandidata za naslov.

Momčadi koje su imale razjašnjene uloge prvog i drugog vozača imale su nekoliko prednosti.
Prvo bi naglasio veći mir i manju mogućnost međusobnog sudaranja vozača. Nadalje, vozač broj dva je često korišten kao test poligon za buduće nadogradnje ili za pokušaje inovativnih taktika u promjenjivim vremenskim uvjetima. Također često je korišten i kao barijera koja je štitila prvog vozača momčadi. U slučaju kada se drugi vozač našao ispred prvog morao se bespogovorno maknuti i nije bilo međusobnog oduzimanja bodova.
Osim što su podjele na prvog i drugog vozača donosile bijes navijača, u mnogo slučajeva su baš one zaslužne za produživanje neizvjesnosti borbi za naslove do posljednjih utrka sezone.

Je li Mercedes pogriješio u Mađarskoj? Još je prerano reći, ali je svakako sigurno da Ferrari i Sebastian Vettel imaju stratešku prednost u nastavku sezone naspram Mercedesovog dvojca gdje se oba vozača bore za naslov.