Svaka momčad ima uspone i padove. Međutim, nečiji neuspjesi imaju puno značajniji odjek od nekih drugih.   Npr. propast Manora nema ni približno isto značenje kao što bi bila propast McLarena ili kad Sauber završi na začelju poretka to je puno manje značajno od toga kad tamo završe Ferrari ili McLaren. Dakle, momčad iz Wokinga, kao jedna od najuspješnijih u povijesti F1, više si nije mogla dopustiti vucaranje u donjem dijelu poretka, ali ne samo zbog manjka rezultata nego i zbog potencijalnog urušavanja cijele organizacije.

Iako ugovor s Hondom donosi oko 100 milijuna eura po sezoni, financijski benefiti lako mogu pasti u drugi plan, posebno nakon 3 godine u kojima Honda nije uspjela složiti imalo ozbiljan motor. Ne govorim ovdje o snažnom motoru, nego jednostavno o motoru koji može završiti jednu utrku bez ozbiljnih problema. Sama snaga motora je posebna priča propalih obećanja.

Izgleda da je ove godine šefovima u McLarenu konačno dosadilo slušati o novom motoru koji će sljedeće sezone dominirati i obećanja o nadogradnjama koja potom kasne barem mjesec dana od prvotno zacrtanih rokova.

Ono što hoću reći je da nije samo 100 milijuna eura u igri, nego znatno više. Tu je vrhunsko osoblje, ne samo unutar F1 momčadi nego i na razini cijele McLaren grupacije, te prestiž jedne od najboljih F1 momčadi u povijesti. McLaren ne prodaje cestovne automobile za svakodnevnu gradsku vožnju ili slično već vrhunske sportske automobile koji u svom imenu nose povijest i sportske uspjehe. Kad netko kupuje McLaren ne kupuje „luzera“, nego pobjednika. Ron Dennis je jednom momčad usporedio s Manchester Unitedom u nogometu. Zamislite situaciju da se United godinama bori za opstanak u prvoj ligi.

Nadalje, osim Fernanda Alonsa, koji zasigurno ne bi nastavio karijeru u McLaren Hondi, momčad ima vrhunske stručnjake koji su napravili jedan od najboljih bolida na gridu i uvjereni su da bi se s odgovarajućom pogonskom jedinicom mogli konstantno boriti za postolja. I sad svake godine sav taj trud i znanje propadaju u roku trajanja Hondinog motora. Logično je da pada motiv i da dolazi želja za odlaskom u ekipe gdje će njihov trud i znanje biti nagrađeni adekvatnim rezultatima.

Izvana možda izgleda da se je jednostavno riješiti Alonsa i ostati na Hondi, ali kakvu to poruku šalje ostalim stručnjacima u momčadi? Alonso je trenutno jedini razlog zašto u protekle 3 sezone (a posebno ove) nisu bili čvrsto prikovani na zadnju poziciju u poretku konstruktora. On je vozač koji je od prvog trenutka sposoban pronaći maksimume bolida i koji je sposoban i najmanju priliku pretvoriti u vrhunski rezultat. Također, to je osoba koja dovlači medijsku pažnju na momčad. Zamislimo situaciju da u McLarenu ove sezone voze Stoffel Vandoorne i Lando Norris ili Kevin Magnussen . Nitko ne bi obraćao previše pažnje na njih i njihovu borbu sa Sauberom za predzadnju poziciju u poretku.

Jedan od velikih gubitaka koji je zadesio momčad je gubitak novca zbog manjka sponzora i manjka novca od nagrada na kraju sezone. Razlike između 9. i 3. mjesta u ukupnom poretku se broje u više desetaka milijuna eura. Što se sponzora tiče, zadnjih godina momčad se bori s pronalaskom glavnog, ali i konstantno gube ostale. Zak Brown je rekao da kad se zbroje svi gubitci, Hondin novac više ne izgleda tako velik i nenadoknadiv.

Kada je dovedena Honda 2015. izgledalo je to kao majstorski potez Rona Dennisa koji je tvrdio da pobjede ne možeš ostvariti ako nisi tvornička momčad, ali Honda nije ispunila ni djelić očekivanja. Dennis je napustio momčad, a Zak Brown mora spašavati brod koji tone u kolotečinu donje sredine poretka. To je instantno promijenilo i filozofiju momčadi. Sada se govori o konstantnoj borbi za postolja, ali tvrdi se i da se s kupovnim motorom isto može doći do pobjeda. Cilj je što prije vratiti ekipu u gornji dio poretka i dovesti sponzore.

Momčad će biti optužena za kratkoročni pokušaj saniranja problema, ali zar kockanje s Hondom nije bilo puno ozbiljniji problem koji bi, da se suradnja nastavila, mogao rezultirati nepovratnom štetom za momčad?