Svaka prava dama te avanturistički nastrojeni muž naravno na more nose sat, prenosi Mancave.hr

Vrijeme je da svoj ronilački sat, dotad korišten za mjerenje kuhanja jaja, ekstremno surfanje po uredu i trk do auta po pljusku najzad ispuni svoju zadaću, ono za što je metikulozno dizajniran, napravljen i složen: ronjenje.

Ili u 99% slučajeva brčkanje po plićaku.

Budimo realni, amaterski i profesionalni ronioci, uz računala koja nose na zglobu, jako rijetko koriste ronilačke satove. No zato nije rijetkost da mnogi štovatelj Jacques Cousteaua iskušava svoje granice i granice svog sata ronjenjem na dah do zapanjujućih dubina od 2 do 3 metra.

Da vam ta avantura ne bi završila mini akvarijem na zglobu, potrebno je naučiti par stvari o kojim će biti riječi u nastavku.

Vodootpornost

Satovi, bez obzira bili ronilački monstrumi ili najobičniji svakodnevni „waterproof“ satići, konstrukcijski od samog početka moraju imati minimalnu količinu otpornosti na vlagu ili kako se to definira u stručnim krugovima „vodotijesnosti“.

Unutrašnjost sata je napunjena mehanizmom koji je ili mehanički (ešerijanska noćna mora zupčanika, osovina, opruga i svih ostalih dijelova koji čine tik-tak) ili kvarcni (tiskana pločica, par žičica i baterija).

Zajedničko je da isti mehanizam ima gadan slučaj hidrofobije.

I najmanja količina vlage može napraviti ozbiljnu štetu, stoga inženjeri kod konstrukcije sata na sva mjesta koja su otvor na kućištu sat predviđaju mjesta za brtve. Kružni komadići gume, podmazani lubrikantom (ne onim za spavaću sobu, već posebnom mašću), se montiraju na poklopac,kućište i krunicu sata upravo da bi hermetički zatvorili kućište sata.

Upravo brtve su bitne ili kako se to definira u stručnim krugovima „krucijalne“ za odbijanje vanjskih štetnih utjecaja, konkretno tekućine, te zadržavanje nutarnjih dijelova sata suhim.

I to je to. Konstrukcije se razlikuju, od najobičnijih poklopaca na pritisak ili kako se to definira u stručnim krugovima „na prešu“ i krunica koje nemaju navoj pa do tenkovskih konstrukcija ronilačkih satova, s krunicama i poklopcima na navoj ili kako se to u stručnim krugovima definira „na šraub“.

Što nas dovodi do primjene satova u praksi. Koja je složena od Murphyjevih zakona, unatoč briljantnosti inženjeringa. Shit happens.

Mitovi o vodootpornosti

Stupnjevi vodootpornosti idu od „waterproof“ (stručno „skini sat kad pereš ruke“) do „saturation diving“ (stručno „podmornica“) i definirani su statičkim pritiskom u barima ili metrima dubine na kojima će sat propustiti vodu (stručno „propišat“)

Tablica zahtjeva objašnjenja: 3 bara ili 30 metara što je nekakav moderni minimum ne znači da ćete sat staviti na ruku i čilati na 30 metara dubine. Možete, ali postoji realna mogućnost havarije.

Isto tako ne morate ići plivati s 1000 m WR, niti se prepasti ako vam vaše čedo s 50 m WR pokisne.

Dok su brtve čitave, sve je ok. Da stvari budu još kompliciranije, većina modernih smartwatcheva odgovara IP68 standardu, pa mogu preživjeti brčkanje i plivanje. Ali nemojte. Svaki put kad plivate sa jabučarem, čuje se zveckanje kostiju mnogog pokojnog ronioca.

S vintage satovima se ne približavajte vodi. Iako su vintage ronilački. Nema smisla utopiti starca od 50 godina. Isto tako nema smisla nagaziti Porsche iz 60-ih dokle ide, jer nije sposoban za punu brzinu, nećete naći dijelove za njega a naspram modernih automobila ima stupanj sigurnosti dječjeg autića na pedale.

Satovi s oznakom „divers“, koji odgovaraju ISO 6425 standardu za ronjenje, su idealan izbor za ljeto i kupanje. Dovoljno su robusni, imaju ugrađene rezerve konstrukcije za plivanje i pokoji hrabri skok s mula i tuširanje. Ako se koriste kako treba, preživjet će cijelo ljeto. Što nas dovodi do iduće stavke: priprema za uron ili stručno „umakanje gonada“

Priprema za ronjenje

Prije svega: posjetite urara.

Ne lokalnog mjenjača baterija. Urara koji ima barokomoru – posebni uređaj kojim se mjeri vodotijesnost sata. Objasnite čovjeku da idete na more i zamolite da vam da ispis testa, platite ga. Imate dokaz da je sat spreman. Potvrdu testa sačuvajte, o tome kasnije zašto. Ako imate skuplji sat, obavezno kod ovlaštenog urara za brand.

Prije ulaska u vodu, provjerite da li je krunica zavijena do kraja.

Ako izgleda ovako kao gore na slici, nema plivanja. Zavijte je nazad. Provjerite još jednom, za svaki slučaj. Ponekad proizvođači imaju jednostavne trikove da spriječe tu glupu grešku: krunica kad je odvijena, tubus ispod je pobojan u jarku boju ili krunica ima traku u boji koja ako nije u ravnini s kućištem indicira odvijenost ili imaju dodatnu jarko obojenu dodatnu brtvu na rubu.

Svakako je ušarafite kako spada. Prvo pola kruga u kontru, da navoji sjednu kako treba pa onda u pravom smjeru, dokle ide. Nemojte biti divljaci, inače ćete imati trajno ušarafljenu krunicu i crveniti se kod urara iza sezone

Ok, to je to. Hajdemo se bućkati!

Ne baš…

Svaki sat ima određenu količinu vlage unutar sebe. To je neizbježno, jer niti montaža niti servis se ne radi u prostorijama koje imaju nula posto vlage u zraku. Da bi spriječili kondenzaciju a i promjene u geometriji kućišta uslijed naglih promjena temperature, sat lagano uronite u vodu ili ga ohladite pod tušem. Znate kako se ulazi u hladnu vodu, stupnjevano? Sat uronite otprilike kao onaj najnezgodniji dio, zadužen za razmnožavanje.

Nakon brčkanja, obavezno je ispiranje. Sol se zna zavući gdje ne treba, dijelovi sata znaju zahrđati, pogotovo štiftovi. Najbolje ga je ostaviti u čaši destilirane na sat vremena i onda isprati.

Ako je moguće, a što je i preporuka ronilačkih priručnika, sat nosite na NATO remenju.

Razlog je jednostavan i preduhitrit ćete Murphyja: štiftovi.

Malene osovine koje drže sat na narukvici znaju zahrđati, ili jednostavno puknuti. NATO remen je najobičnija traka najlonskog platna s kopčom na kraju (stručno: „gurtna“) koji se provlači kroz oba štifta i u slučaju da jedan pukne, sat će ostati visiti na drugom. Ako puknu oba…nemate sreće.

Još jedna prednost je što su jeftini i možete mijenjati ih u skladu s kupaćima, au pair i oprati i osušiti na brzinu

I to je to: možete se sretno i zadovoljno kupati s vašim ljubimcem. No što ako Murphy ipak udari?

„Sat je propišao“ – kako popraviti sat u koji je ušla voda

Glede i unatoč svim predostrožnostima: katastrofa

Voda u satu.

Što sad?

Prvo i osnovno: nikada ali nikada nemojte sat ostaviti na suncu da se suši. Najčešće je unutar sata malena količina vode koja se kondenzira i čini još veću štetu. Odvrnite krunicu, trk u lokalnu trgovinu, kupite vrećicu riže, utrpajte sat unutra i zatvorite vrećicu. Riža je desikant, veže vlagu na sebe i za prvu pomoć će sanirati dio štete.

Sat hitno kod najbližeg urara. Urar će sat otvoriti, posušiti, ako je potrebno rastaviti i oprati mehanizam. Sat može biti spašen, u razumnom roku. Najveću štetu će voda napraviti na mehanizmu, najuočljivije je na kazaljkama i ciferu. Sve se može zamijeniti, popraviti. Svakako vam tu ona potvrda o vodootpornosti sata igra ulogu, jer vam urar u tom slučaju, ako ste sat rabili po pravilima, treba popraviti sat o vlastitom trošku.

Doduše, skupina perverznih ljubitelja čak i voli satove oštećene vodom jer vlaga zna napraviti zanimljive efekte. Čak se i moderni retro dizajnirani satovi znaju namjerno napraviti s vještačkim oštećenjima na ciferu (stručno „drloženje“) .

Što je ekvivalent dizajnerskim trapericama s poderotinama. retro hipsterija je in.

Ukratko: uživajte na moru. Plivajte. Ronite. Partijajte. Pazite na sebe i svoj pokazivač vremena. Neka preživi do iduće sezone. Servisirajte ga u tvornički predviđenim rokovima i ne štedite na štiftovima i brtvama.

Ako baš ne želite riskirati, kupite najobičniji plastični Casio ili nešto tako. Izdržat će ljeto a ako pogine: nije skup.

Have fun!

Piše: Sinner

Izvor: Mancave.hr


Source link