TOTALNI NERED NA TRŽIŠTU AUTOOSIGURANJA! Nije normalno da HR serviseri od istih osiguravatelja za sat rata dobivaju 120 kuna, a u Njemačkoj im isplaćuju i 2000 kuna, u Sloveniji 750 kn. Čim se prijeđe granica vrijede druga pravila.

Sat rada u HR osiguravatelji plaćaju 16,5 x manje nego u Njemačkoj, 7 x manje nego u Sloveniji, a nagodbe koje EU ne poznaju potiče fušere i sivu zonu gdje država godišnje gubi ogroman novac, a legalni biznis je zatočenik fušera i sive zone.

Podatak da jedni te isti osiguravatelji majstorima sat rada u Hrvatskoj plaćaju 16, u Njemačkoj 200, a u susjednoj Sloveniji i 90 eura je zastrašujući! Kako je moguće popraviti oštećeni automobil kad je cijena rada tako niska?

Neregulirano tržište, fušeraji, nagodbe, siva zona…, doveli su do totalnog urušavanja sustava osiguranja automobila. Vjerovali ili ne, na gubitku su svi. I ne samo oni koji žele da im nakon prometne nezgode osiguravatelj samo vrati karambolirani auto u stanje u kojem je bio, već i država. Zbog nagodbi koje ne poznaje civilizirani svijet Država godišnje gubi i više od 92 milijuna kuna.

Dr. sci. Boris Podobnik govoriti će i puno više o navedenome 3. studenoga na !. Konferenciji Hrvatske udruge auto struke. Prema njemu, a i prema svim boljim poznavateljima svijeta auto osiguranja, ovakvo je stanje neodrživo. I krivci nisu jedino osiguravatelji, već ponajprije sustav koji im je omogućio lov u mutnom, sustav koji je u suštoj suprotnosti s europskim standardima.

Bilo je za očekivati kako će se i na ovom polju približiti EU normama, no bez obzira što je prošlo i više od tri desetljeća od osamostaljenja, hrvatski sustav kasko osiguranja, a još više onaj obaveznog osiguranja više nalikuje na standarde koji su vrijedili u Jugoslaviji, nego što vrijeme u Hrvatskoj.

Brojni su problemi koji muče oštećenike u prometnim nezgodama, koji ne poznaju dobro propise i koji pristaju na svakojake dosjetke osiguravatelja koji se na sve mile i nemile načine trude otklanjati odštetne zahtjeve. Najčešće posežu za nagodbama! One čine i više od polovine svih štetnih zahtjeva.

Naoko je to u redu, ali nije. Nigdje toga nema i svojevrsni smo simbol „dogovaranja u mutnom“. Oštećenici pojma nemaju da nisu samo osiguravatelji ti koji procjenjuju štetu. Oni ne znaju da nigdje u Europi, izuzevši u Hrvatskoj morate obavezno prijaviti štetu u osiguravajućoj kući, najčešće ondje gdje imate policu.

I dok je u većini EU država dovoljno da odete s oštećenim automobilom u bilo koju ovlaštenu radionicu, kod bilo kojeg servisera koji ima prijavljen posao i koji plaća porez, u nas su osiguravatelji nametnuli monopol na taj posao. Naravno, sve kako bi kontrolirali konce ovog biznisa.

Hrvatska su izmišljotina nagodbe. One osiguravateljima omogućavaju da se izvuku iz odštetnih zahtjeva sa što manje financijskih davanja te posredno izazivaju sijaset problema. Oštećenici u pravilu tada sami preuzimaju stvari u svoje ruke i dobro je ako karambolirane aute uopće odvezu kod servisera. U većini slučajeva takvi automobili ni ne završe kod limara, mehaničara, električara. Ili se popravljaju u kućnim radionicama, ili završavaju kod fušera. Sve to itekako utječe na sigurnost, na fer tržišnu utakmicu, na porezne smicalice.

Vjerovali ili ne, ali kad osiguravatelj dogovori s oštećenikom nagodbu, isplaćuju mu novac „na ruke“ i to bez da se pri tome obračunava PDV. Zbog toga je i država u ogromnom minusu, a rastače se i sustav legalno postavljenog biznisa.

Fušeri su ovdje iznimno aktivni, a njih nitko i ništa ne obavezuje da popravke izvode ne koristeći elementarna pravila struke. Ne koriste takvi ni obavezujuće korištenje „licenciranih“, originalnih zamjenskih auto dijelova, nerijetko se krpa samo da bi troškovi bili što manji.

Ovo je puno veći problem nego što se prikazuje i zato je uloga Hrvatske udruge auto struke iznimno značajna. Oni ne žele ništa drugo nego dovesti u red ovu tamnu zonu biznisa u Hrvatskoj koja generira niz nezakonitosti i nepravilnosti.

Izvor: startnews.hr


Source link