SONY DSC

Kako se mjeri uspjeh sportaša? U sportu vođenom brojevima kao što je motociklizam, trebalo bi biti prilično jednostavno – što više utrka i prvenstava osvojite, to ste uspješniji. Po tom pokazatelju Valentino Rossi s 89 pobjeda u premijernoj klasi strši iznad svih ostalih. Najbliži njegovom rekordu je Giacomo Agostini, sa 68 pobjeda u MotoGP klasi, a Rossijevih sedam naslova prvaka samo je jedno manje od rekorda velikog Agostinija.

Nevjerojatna četvrt stoljeća

Ako naginjete nekim prijašnjim vremenima, mogli biste tvrditi da je svaka sezona imala mnogo manje utrka u Agostinijevo vrijeme (1960-ih i 1970-ih), što mu je dalo manje prilika za dodavanje u svoj zbroj pobjeda. Ali Rossi se utrkivao s daleko većom širinom talenta i jačom konkurencijom te se morao suočiti sa žešćim protivnicima. Rasprava se može nastaviti u nedogled, ali ono o čemu se ne smije debatirati je to je li Rossi jedan od najuspješnijih vozača u povijesti ovog sporta. To je dokazao još odavno, a njegovu posljednju utrku u karijeri, VN Valenciju na kojoj je osvojio deseto mjesto, gledali su zaljubljenici u ovaj sport diljem svijeta – od Australije, preko Azije, Europe i Afrike do SAD-a, gdje fanovi ponekad znaju stvoriti sjajan moto-ugođaj. Upravo koju je poziciju naposljetku zauzeo, takva mu je bila čitava karijera – za deset!

Osim golemog broja pobjeda i svjetskih naslova, jedan od Rossijevih impresivnijih rekorda je činjenica da ima najveći razmak između prve i posljednje pobjede u povijesti Grand Prixa. Još u kolovozu 1996. odnio je svoju prvu pobjedu, prije negoli su se mnogi njegovi današnji navijači uopće rodili. I dok su ti isti navijači bili u tinejdžerskim godinama, u lipnju 2017. „Il Dottore” je još uvijek pobjeđivao.

Tijekom razdoblja od 25 godina, „Vale” je nastavio skupljati trofeje, neprestano razvijajući svoj um, svoje tijelo i svoju tehniku kako bi pokušao ostati konkurentan mnoštvu različitih vozača koji su fizički sve jači te protiv bržih i spremnijih vozača kojih je sve teže pobijediti. Mnogi su nakon njega debitirali na Grand Prixu, a prije njega otišli u mirovinu. Ali to nije ono što ga čini najuspješnijim.

Savršen spoj performansa i karizme

Najveći uspjeh Valentina Rossija proizlazi iz njegovih vlastitih postupaka koliko i iz reakcija koje je uspio izazvati od drugih. Njegov najveći uspjeh je uvođenje MotoGP-a u mainstream. Naravno, sport je imao svoje obožavatelje mnogo prije nego što je Rossi stupio na scenu. No, većina njih su bili hardcore ljubitelji motocikala.

U sportu će uvijek biti brzih i talentiranih vozača, ali Rossi je pružio savršen spoj performansi na stazi i karizme izvan staze koja bi laika mogla zainteresirati za sport. Zanimljiva pretjecanja u posljednjim krugovima kojima bi se osigurala pobjeda, praćeno blistavom i zadivljujućom ceremonijom proslave u pobjedničkom krugu, mamac je bio mnogima da počnu pratiti ovog Talijana.

Malo po malo, a onda sve više i više, Rossijevo majstorstvo doprinosilo je velikom broju ljudi koji su bili „zalijepljeni” za svoje televizore. Ti isti su urlali i skakali na svojim mjestima gotovo svaku nedjelju poslijepodne. I sve je to radio dok je ostajao potpuno autentičan i bez isprike vjeran sebi. S magnetskom osobnošću koja ima sposobnost nadilaziti barijere televizije i udaljenosti, svaki od njegovih intervjua učinio je da se osjećate kao da ste tamo.

Poruke sa svih strana

Govoreći uoči svoje posljednje MotoGP utrke, Rossi je priznao: „Mislim da je najpozitivnija stvar u mojoj karijeri to što je mnogo ljudi počelo pratiti MotoGP kako bi pratili moju karijeru od početka, a sport je postao veći, poznatiji u Italiji, ali i diljem svijeta. Dobro je shvatiti da sam tijekom svoje karijere postao nešto drugačiji, nešto poput ikone i to mi je veliko zadovoljstvo. Također za vozača je važnije što se događa na stazi, rezultat. Međutim, mislim da je ovo najbolja stvar u mojoj karijeri.”

Najvažnije reakcije ipak nisu od strane navijača. Rossijeva najava umirovljenja ranije ove godine izazvala je izljev oproštajnih poruka od raznih osoba i suparnika na stazi, sadašnjih i bivših. Poruke koje su veći dokaz „Valeove” eminencije od bilo kojeg broja trofeja ili rekorda. Poruke majstora koji su se utrkivali protiv njega, provodili vrijeme s njim i mnoge od onih koji se nisu nužno dobro slagali s njim.

Najupečatljivija je od svih ovih poruka ona Jorgea Lorenza. Lorenzo je bio Rossijev timski kolega od 2008. do 2010., a zatim ponovno od 2013. do 2016. godine. Lorenzo je bio nedvojbeno Rossijev najomraženiji suparnik, a njih dvojica imali su čak i podosta svađi izvan staze.

Lorenzo je u danima prije posljednje utrke, od koje kladionice nisu posebno profitirale jer su svi gledali Rossija, a ne borbu najboljih, jednostavno rekao: „Kraj jedne ere. Na stazi smo bili jednako brzi, ali po karizmi i transcendentnosti Rossi je na razini Jordana, Woodsa, Alija ili Senne. Uživaj u novom poglavlju, legendo!”

Sve je rečeno.


Source link