Photo by: Nediljko Matijaš

DAN PRIJE UTRKE FORMULE E U MONTE CARLU – By NEDILJKO MATIJAŠ

Petak, 2. dan Formula E utrka Monaco 08.05.2015.
U petak na službenom programu nije bilo predviđeno ništa značajno, međutim, petak je bio najbolji dan za vrtiti se po boksovima i obližnjem E-selu. Već rano ujutro, boksovi su bili puni užurbanih mehaničara i službenih osoba koji su pripremali i bolide i sve što je potrebno da se sutrašnji treninzi i utrka dočekaju spremni. Polako su pristizali pojedini vozači, a kako nije bila gužva, svi su spremno pozirali za slikanje i za potpisivanje autograma u mom službenom programu. U roku od otprilike dva sata, popunio sam program autogramima svih vozača plus autogram “Profesora” Prosta (koji je ujedno i suvlasnik momčadi E-Dams Renault) te bivšeg vozača Formule 1 Aguri Suzukija koji je suvlasnik tima Amlin Aguri. Inače, atmosfera u usporedbi s F1 puno je opuštenija, vozači su prijateljski raspoloženi i spremni za poziranje, a imaju vremena i za kratke razgovore s običnim fanovima i posjetiteljima.

Po meni, dva su razloga zašto je to tako. Prvi razlog je što se u Formuli E još ne vrti velika lova koja će onda ovo simpatično sportsko natjecanje pretvoriti  u korporativnu zabavu i biznis umjesto sporta (što je postala današnja Formula 1). Drugi razlog je taj što je sama ideja i konstrukcija bolida Formule E vrlo jednostavna, tj. nema toliko elektronike, kompjuterskih simulacija i inženjerskog utjecaja. Primjetio sam da su zadnjih 4-5 godina  svi vozači Formule 1 izuzetno smrknuti i neraspoloženi na Grand Prix vikendu. Inženjeri su uništili smisao F1 i oni su postali glavni faktor utrke (makar u sjeni), a vozači su postali obični poštari ili roboti koji samo izvršavaju naredbe inženjera koji upravljaju sve složenijom tehnologijom. Vozači Formule 1 čim dođu na stazu ili u boksove, odmah idu na dvosatno ili trosatno sučeljavanje s inženjerima, onda na treninge ili kvalifikacije pa nakon toga ponovno provode dva ili tri sata s inženjerima gledajući u ekran kompjutera. Znači, otprilike dnevno šest sati ispiranja mozga i slušanja prijedloga i uputa od ljudi koji nikad nisu sjeli u bolid. Totalno suluda situacija, zato se tijekom utrka i čuju one radio poruke tipa „Leave me alone, I know what I doing“ ili „Don’t talk to me while I am in the chicane“.
Formula E je vrlo jednostavna, svi imaju iste bolide, treba samo čekati dok se baterije napune uključivanjem u struju i onda vozači moraju što brže odvoziti kvalifikacijski krug. Zbog toga vozači imaju mnogo više slobodnog vremena za razne aktivnosti, a osim što su više s običnim fanovima, dostupni su i za gomile intervjua te za razne komercijalne i propagandne akcije i događanja tijekom samog vikenda. S ulaznicom koja mi je visila oko vrata, moglo se biti skoro svagdje, svi su ljubazni i žele pomoći, jedino mi je bio zabranjen pristup boksovima i media centru, naravno osim za one sa službenim media pass-om. Vozači su oko podne imali press konferenciju za TV i novinske izvjestitelje, a nakon toga izašli su u E-village gdje je bila organizirana mix zona. Tako sam bio odmah uz vozače koji su davali dodatne izjave i intervjue za preostale novinare i pojedine TV kuće. Manje-više to su uvijek ista pitanja i odgovori, ali oni kao pravi profesionalci po “n-ti” put ljubazno odgovaraju i još se smiju. Kako se ja nešto razumijem u engleski i talijanski, otprilike desetak minuta proveo sam s Vitantonijem Liuzzijem, kojeg sam vidio i prethodni tjedan kad sam bio na utrci Endurance 6 Hours of Spa Francorchamps. On mi je također potvrdio da je atmosfera prijateljska i opuštenija te da nema pritiska sponzora, momčadi i PR managera o tome što se mora reći i da im se ne uzima svaka izgovorena riječ za zlo. Samo jedna mala digresija, report o utrci 6 Hours of Spa Francorchamps moći ćete pročitati u tjednu održavanja utrke 24 sata Le Mansa.  Nakon konferencije za novinare i slikanja vozača, otišao sam na dio boksova gdje je bila predviđena tehnička inspekcija bolida. Naime, svih 40 bolida (po dva za svakog vozača) moraju proći prethodna mjerenja u službenom FIA boksu. Na moje veliko iznenađenje, blizu tog boksa, gdje su pristizali bolidi, bio je glavom i bradom Mate Rimac, naravno sa svojim Rimac Concept_One-om. Odmah sam ga poslikao i dozvao na materinjem jeziku. Mate se okrenuo, a ja sam mu rekao da dođe do mene, jer da ga neću ništa moliti ni „žicati“. Mate je došao, upoznali smo se, objasnio sam mu da dobar prijatelj mog sina radi za njega te da sam na Facebooku prijatelj s Mirom-Mrgudom Zrnčevićem. Kasnije je došao i njegov brat Ante koji je vozio njihov E-bicikl. Matu sam oborio s nogu jer sam mu rekao da je i moj nadimak Mate (skraćeno od prezimena) te da u mom selu vrijedi izreka: „Čuvaj se Mate i ludog praseta!“ Inače sam krcat nadimcima od kojih mi je najdraži i najbolji “Goofy” (Šiljo), dobiven zbog davnih PEZ figurica. Uz još par viceva i mudrih izreka (da svaka budala ima svoje veselje, tako i ja odlazak na utrke te da sam ja jedna vrsta „pacijenta“, kao i svi koji dobrovoljno ili prisilno žive i rade u Hrvatskoj te da mi je ovo terapija), atmosfera je postala opuštena. S Matom i Antom proveo sam otprilike 45 minuta u ugodnom razgovoru i priči. Na kraju smo se samo smijali te sam mu obećao da će dobiti sve slike koje napravim ovaj vikend. Na priloženim slikama vidite da je Mate imao prekrižene ruke kad se slikao sa mnom. To je valjda zbog uvjetovanog refleksa, jer ga u Hrvatskoj stalno nešto žicaju i vuku za rukav te non stop traže donacije ili da pomaže za bilo koju akciju šta raznoraznim pametnjacima padne na pamet. To je po meni očiti dokaz da država kao sistem ne funkcionira, jer nije normalno da se jedna uspješna firma kao što je njegova, nalazi pod tolikim pritiskom da pomaže sve i svašta.

Inače, njegov auto izgleda prekrasno sa svih strana i tijekom vikenda je non stop bio okružen s gomilom ljudi koji su ga htjeli slikati. Naravno, i na sam dan utrke kad je Mate imao demo vožnje u pauzama programa, mogle su se čuti riječi odobravanja i pljesak sa tribina. Osim Mate i njegovog automobila, jedino je još BMW imao prezentaciju svog e-auta, koji je isto tako prekrasan, dok je Renault imao cijeli štand gdje su se hvalili inovacijama u svojoj 125- godšnjoj povijesti te su imali nekoliko modela E-auta. To su bili mali Clio modeli i još neki manji (slično Smartu) koji su pogodni za po gradu (dostavljači pizze ili plina te poštari s njima bi bili glavne face u bilo kojem gradu). Osim E-auta u eko selu bili su izloženi i modeli auta na solarni pogon, čije slike također možete vidjeti.

Što se tiče ostalih zanimljivosti izvan Formule E, jedino bih spomenuo da cijeli vikend nisam vidio tzv. manekenke (one koje su bile na dan utrke na gridu se ne računaju) ili posvuduše. To je još jedan dokaz da još nije stigla velika lova, a one imaju izuzetno razvijeno osjetilo njuha. Još me iznenadilo što sam po Monacu vidio pun kufer mlađih muškaraca koji u neko normalno radno vrijeme samo šetaju psiće. Nekako mi baš ne drži vodu da im je to gušt, mada je ćuko čovjekov najbolji prijatelj. Meni je jedino logično objašnjenje da im je to stalni posao, tj. da bogatim stanovnicima Monaca brinu o njihovim najbližima. Ne sjećam se da sam baš vidio da mlađi muškarci šetaju pse tijekom dana po hrvatskim gradovima. Još jedna zanimljivost Monaca je da im je groblje u centru grada. To je po meni super. Na taj način mogu prošetati do bližnjih ili do ne/prijatelja i onda im lijepo na miru ili reći sve pozitivno ili im sasuti u nadgrobnu ploču sve ono što nisu mogli/htjeli dok su bili živi. I onda nakon posjeta groblju, začas si u trgovačkom centru ili u caffeu.

Eto, toliko za petak, čitamo se uskoro!!

Nediljko Matijaš

Treći dio foto galerije Nediljka Matijaša:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50

 

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here