Goran Dijaković

 

ZAŠTO VOLIMO MONACO

 

Bio sam jednom na jednom predavanju o Formuli 1 i ostao zatečen vizijom zaključka. Nismo ovdje zbog 22 puta 800 KS, milijuna gledatelja, strašnih komada, velikih uzbuđenja, DRS-a (iznenadilo me da nitko od 200 studenta strojarstva / F1 fanova nije znao objasniti KERS…); ovo pratimo zbog vanzemaljaca Kimija, Lewisa, Sebastiana, Fernanda, Ayrtona.

Kao primjer uzet je sektor oko bazena koji gledamo ovih dana. Luđačka brzina na milimetre od ograde koja ne oprašta. Bio sam tamo nekoliko puta. Ipak, skretanje u desno na nizbrdicu nakon trga kasina i Hotela d’Paris (otvoren 1863.) za mene je još veći šok. To stvarno mogu samo nadnaravni ljudi. Oni ne upravljaju nečim što je u svojoj biti automobil. Oni ga bacaju  uokolo! Doslovno bacaju.

peterson-casino-sq-web

Njihov trzaj volanom cimne cijeli auto i baci ga u smjeru gdje je genij zamislio. U svojem kompjuteru (mozgu) točno znaju što će se dogoditi, kako će se zaustaviti (u kretanju) i nastaviti. I iako su par centimetara od definitivnog udara u ogradu i kraja sesije, i blizu ogromnog troška za seb i ekipu, oni to prolaze tako kao da ne postoji sutra.

Milijuni ”kvocaju” da Formula 1 više nije za Monte Carlo. Pa i nije kad se vidi što su napravili u Šangaju, Maleziji, Koreji… No, oni koji  ove nedjelje plate 400 eura da bi bili na tribini na Place du Casino, znaju da će Formula 1 ostati u Monte Carlu vječno (Hotel d’Paris danas samo 2,600 eura po osobi za noć…). Na žalost, kutevi kojima TV kamere prikazuju današnje  utrke ne dozvoljavaju velike ushite i pred malim ekranom.

Nigel Roebuck (prije Autosport, danas Motorsport) opisao je to jednom i izazvao me da se probijem do tog trga. To nije nimalo laka stvar. I ako imate novinarsku akreditaciju, od press centra do tamo dug je put, put blentavih pogleda redara, slavne francuske (OK, monegaške) narcisoidnosti i prepotencije. Htio sam na tom trgu gledati slobodan trening. No, slika koju danas gledamo na televiziji mnogo je ljepša od stvarnosti. Beskrajni tuneli, stalno objašnjavanje da je press-centar na suprotnoj strani grada/države…

No, kad se konačno probijete na trg, doživljaj je neopisiv. Ako čak i počnete s malim formulama gdje klinci luduju samo da bi impresionirali šefove velikih momčadi, doživljaj je zagarantiran. Monte Carlo je magičan, točka.

10377065_10206483546428243_8195460565719837517_n

Dva zavoja dalje je Loews, najsporiji zavoj u kalendaru Formule 1. Tu je nekada bila željeznička stanica i nekada smo tu kao klinci stizali nakon satova drndanja od Zagreba. Švercanje na bilo kakvu tribinu bio je pojam, samo da ne bi završili na livadi ispod dvorca Grimaldi jer od tamo se ne vidi  se apsolutno ništa. Istina, čuje se… Htjeli smo ”redarima” pokazati da smo mi F1 fanovi iz Zagreba i da nam nije problem utrku gledati i iz tunela. Naravno da je to bila poprilično bezvezna ideja. Gotovo da su prekinuli utrku dok žandarmi divljake s Balkana nisu razdvojili od te ideje.

Probali smo i u Rascassea, ali ni tu se ne vidi apsolutno ništa. Mislio sam si: najbolje je postati novinar i utrku gledati na televiziji u press centru. Nazdravlje.

Želim vam da se jednom uputite prema Azurnoj obali. Naravno, cijene svega i svačega su velika prepreka, ali ako ste pravi F1 fan, to se mora jednom doživjeti makar kućni budžet patio mjesecima nakon izleta. Monte Carlo or Bust.