U ovoj epizodi Zanimljivosti na jednostavan način opisujemo zašto je auspuh izrazito bitan za snagu dvotaktnog motora.

Kratko i jednostavno rečeno, u ispuhu dvotaktnog motora završi i dio svježe, neizgorene smjese zraka i goriva. Zamislite unutrašnjost stošca, npr. narančasto-bijelog čunja koji se postavlja na ceste prilikom radova. Da ga okrenete naopačke i viknete, zvuk bi se širio od širokog dna prema špici, gdje se bi odbio natrag prema izvoru, tj. prema vama. Oblikom ispušne cijevi inženjer prisiljava da se dio tog korisnog ispuha vrati u cilindar. Na taj se način u cilindar prisili više smjese koja može izgoriti, tj. motor može proizvesti dodatnu snagu, a od tud dolazi i naziv rezonantni ispuh. Po frekvenciji rezoniraju, tj. vremenski su usklađeni povratni puls plina iz auspuha i usisni takt motora.


To je jednostavni opis; složeniji bi morao uračunati temperature ispuha i materijala, brzinu zvuka ovisnu o temperaturi i gustoći plinova, duljinu i geometriju konusnih sekcija ispušne cijevi, rezonanciju usisa zajedno s ispuhom itd.

Glavna razlika između ispuha za dvotaktni i četvernotaktni motor je tako upravljanje ispušnom smjesom. U četverotaktnom motoru cilj je efikasno “isprati” komoru cilindra od izgorene smjese te koristiti tako nastali podtlak za pomoć usisu svježe smjese (Kadenacyjev efekt). U dvotaktnom je cilj vratiti dio smjese u cilindar, a budući da efikasnost rezonantnog efekta varira ovisno o broju okretaja i geometriji ispuha, neki dvotaktni motocikli u auspuhu koriste ventile koji skraćuju ili produljuju put koji odbijeni ispušni puls mora prijeći kroz ispušni sustav kako bi ponovo završio u cilindru (obično je na višim okretajima potrebno taj put skratiti).

Na naslovnoj fotografiji je Tomosov trkaći D6S, dvotaktni stroj kojem rezonantni auspuh omogućuje izbijanje dodatnih konja iz njegovih 50 kubika. To je jedan od zanimljivih motocikala koji se mogu vidjeti u Muzeju motociklov Grom u Sloveniji, oko 25 km zapadno od Celja.




Source link