Strastven, romantičar i lukavi političar, Didier Pironi je po mnogima trebao biti svjetski prvak, ali mu je nedostajalo malo sreće.

Prošlo je 37 godina od tragične pogibije Pironijevog timskog kolege iz Ferrarija, Gillesa Villeneuvea, čovjek kojeg je cijeli svijet volio i bez kojeg Formula 1 nikad više nije bila ista. Spomenuta nesreća u Zolderu bila je važan dio i Pironija.

Dva tjedna ranije, u Imoli, dva crvena Ferrarija imala su 1-2 u utrci sve do posljednjeg kruga kada je Pironi napravio potez koji je šokirao Villeneuvea i cijeli svijet. Dvojac koji je do tada dijelio veliko međusobno poštovanje i prijateljstvo, postali su najveći neprijatelji. Nakon što je Pironi prljavim potezom ukrao pobjedu, Villeneuve se zakleo da nikad više neće progovoriti ni riječi s Francuzom. Samo trinaest dana kasnije, Kanađanin je na završetku kvalifikacija za Veliku nagradu Belgije otišao malo predaleko u želji da porazi Pironija te je nakon udaranja u bolid ispred sebe ispao iz bolida i zadobio ozljede od kojih je kasnije istog dana i preminuo.

Pironi se kasnije uvijek kukavički vadio kako je vjerovao da su se njih dvojica borili za pobjedu (pff, moš’ mislit), iako je iz Ferrarija bilo naređeno da zadrže pozicije. No, nakon svega što se dogodilo, Pironi je ostao sam svoj gospodar u Ferrariju. Pironi je ukrao tu pobjedu u Imoli jer je znao kako će to utjecati na Gillesa.

Kad je stigao iz Ligiera u Ferrari 1981. pristao je biti ‘broj 2’ u Ferrariju, no, te 1982. vragovi su isplovili na površinu inače tihog i plašljivog dečkića te je postao je odlučan poraziti svog timskog kolegu te se i nakon njegove smrti Didierova karijera nastavila kretati silovito uzbrdo.

U sljedećih sedam utrka, Pironi je upisao šest postolja i još jednu pobjedu. Tijekom tog razdoblja njegov se karakter promijenio, imao je velike osobne probleme, ali činilo se da ga se to uopće ne tiče. Postao je nevjerojatno arogantan, odvratan i pretjerano uvjeren u sve – uključujući i činjenicu da će biti svjetski prvak. Čak se i spetljao s glumicom koju je upoznao tijekom fotografiranja za Paris Match, a njegov brak s Catherine, koju je oženio samo tri mjeseca ranije, otišao je u zaborav.

Tada je stigla ta nesretna VN Njemačke, koja će ostati upamćena i po ‘meću’ Nelsona Piqueta i Elisea Salazara, koji su se sudarili u šikani, što je rezultiralo ispaljivanjem udaraca s obje strane.

Šalu na stranu. Pironi je bio nedodirljiv tijekom treninga gdje je bio uvjerljivo najbrži, a u kvalifikacijama je potvrdio nevjerojatnu nadmoć nad konkurencijom, ali htio je još više i to ga je na kraju koštalo teškom nesrećom na nedeljnom zagrijavanju pred utrku. Pironi je vozio luđački po lošem i kišovitom vremenu.

Za vrijeme brzog kruga, Pironi je pokušao prestići Williams Dereka Dalyja, ali je kiša bila toliko jaka da nije mogao vidjeti stražnji kraj Renaulta Alaina Prosta koji ga je lansirao u zrak. Ferrari je sletio sa stražnjim krajem na zemlju, Pironi je preživio nesreću, ali i zadobio teške ozljede nogu nakon što mu je prednja osovina završila iza koljena i gotovo mu smrvila noge u kašu, odmah je bilo jasno kako mu je karijera u Formuli 1 završena. Nakon pola sata uspjeli su ga izvući iz smrskanog bolida, a Francuz je molio FIA-inog doktora Sida Watkinsa da mu ne amputiraju teško oštećene noge, a Englez je održao obećanje unesrećenom vozaču.

Bile su potrebne gotovo 33 operacije prije nego će Pironi ponovno stati na svoje noge.

U toj sezoni, Pironi je propustio samo posljednje četiri utrke i Keke Rosberg ni kriv ni dužan, odnio je naslov svjetskog prvaka za samo pet bodova.

John Hogan, prijatelj Pironija, koji je radio za Marlboro, a koji je pak sponzorirao Francuza, jednom je prilikom izjavio:

Nakon nesreće Didier je znao da je toliko željeni naslov bio pred njim i da mu je otet bez nekog pravnog razloga. U početku bi se pojavio na jednoj ili dvije utrke na štakama, no kasnije ih se klonio. U sljedećih pet godina nakon nesreće nije sa sobom baš mnogo učinio. Nakon brojnih operacija jedna mu je noga bila sasvim u redu, no druga je još uvijek bila u lošem stanju. Sljedećih mu je godina karakter postao prilično tvrd i nepopustljiv – shvaćao je da ga vjerojatno čeka amputacija. Ponekad, sjedili bismo u nekom pariškom restoranu, a iz njegove se noge širio zadah – uistinu je smrdjelo.”

“Bilo je to strašno za gledati. Bio je zgodan dečko, briljantan vozač utrka, koji je volio život u prirodi, a onda mu je sve to odjednom i iznenada oduzeto. Strašno je šepao, nabio je mnogo kila, nije više mogao pratiti ni svoje hobije u prirodi. Mrzio je sve. Imao sam tada mnogo poslova u Parizu, pa smo uvijek u tim prigodama odlazili na večeru. Sa svojim bi me velikim prijateljem Jean-Louisom Schlesserom vodio u fantastične restorane u pokrajnjim pariškim uličicama. Didier bi se vani zaustavio, a konobari bi pojurili da parkiraju njegov auto – zatim bi se oslonio na mene i ušepesao unutra. Imao je Mercedes 450 automatic i često smo se samo vozili gore-dolje duž Champs-Elysees i razgovarali.”

“Jedne noći cesta je bila posve mokra, a on je stisnuo gas i kocke Place de la Concorde svladao u punom driftu.”

Imao je veliku želju za ponovnim povratkom u Formulu 1, čak je i pregovarao s Ligierom za 1988., ali njegove noge nisu bile u stanju za tako nešto. Nakon toga odlučio se na utrke glisera, ali nije bio dorastao tome što ga je na kraju 23. kolovoza 1987. koštalo glave kada je prilikom naleta na veliki val njegov gliser Colibri 4 napravio salto mortale i usmrtio Didiera i još dva člana posade.

Nakon Pironijeve smrti, njegova bivša žena rodila je blizance koje je nazvala, Didier i Gilles.

Gilles Pironi se 2014. zaposlio u Mercedesovoj F1 momčad kao inženjer.